Na uskoj cesti iz Stoca prema Neumu, u blizini Hutova, podno planine Žabe, smjestilo se moćno kameno zdanje staroga Hutovskoga grada. Na autokartama najčešće se naziva Hadžibegov grad, u spomen Hadžibega Rizvanbegovića, njegova zadnjega gospodara. Grad se nalazi na vrhu prijelaza, kojim su prolazile karavane soli iz Stona prema unutrašnjosti.
Stari Hutovski grad sazidan u obliku nepravilna višekuta, s tvrdim i visokim zidinama, te s kulama na svakom uglu. U sredini je velika kružna kula, s prizemljem i dva kata, čvrsto ozidana i dobro utvrđena. Zanimljivo je da se gotovo pod svakom kulom nalazi malena podzemna prostorija s prozorčićem. U nju jedva stane čovjek u uspravnu položaju. Najvjerojatnije se radi o zatvorskim samicama, u kojima su čamili nesretni kažnjenici.
Hutovski grad nije arheološki istraživan. Pretpostavlja se da je na njegovu mjestu mogla biti kakva rimska stražarnica za nadzor ceste kroz Hutovo, a kasnije u srednjem vijeku kakva manja kula. Središtem tvrđave dominira kružna kamena kula, vrlo slična Kuli Norinskoj blizu Metkovića.
Tradicija nejzinu gradnju veže za Mlečane. Kada su Hutovski grad zauzeli Turci, dodatno su ga utvrdili i smjestili u njega vojnu posadu od 70 vojnika i tri topa. Zadnji gospodar Hutova, tada u sklopu Hutovske kapetanije, bio je Hadžibeg Rizvanbegović, brat Ali-age Rizvanbegovića. On je, ratujući protiv brata poginuo 1832., kada je ukinuta Hutovska kapetanija.
Pod ruševinama Hadžibegove kule nalaze se ostaci begova ribnjaka, gdje je držao ribu ulovljenu u Popovu polju. Riječ je o sitnoj ribi zvanoj gaovica, koja je vrlo ukusna. Grad je stajao nauzgor do Hercegovačkoga ustanka 1875., kada su ga ustanici dobro oštetili i zapalili.
Hutovski grad i danas impresionira svojim dobro utvrđenim zidinama i kulama. U samom gradu vrlo je prostrana zaravan, idealna za pozornicu pod vedrim nebom. U više navrata Društvo prijatelja starina Hutovo priredilo je nastupe folklornih skupina u Hutovskome gradu. Nažalost, iako je predložen za upis u nacionalne spomenike BiH, grad je danas prilično zapušten i neiskorišten.
Hadžibeg Rizvanbegović nije ostao u lijepoj uspomeni žitelja donje Hercegovine. Putopisac Martin Đurđević napisao je 1910. da je Hadžibeg osuđenike nabijao na kolac, vezao za repove konja i držao u ledenim samicama do smrti. Kažu da je u Popovu polju dugo vremena svaka kuća imala dvoja vrata: jedna na koja se ulazi, a druga kroz koja je ženska mladež trebala bježati kad u kuću ulazi Hadžibeg.
Komentiranjem pristajete na Uvjete korištenja:
U komentarima je zabranjeno otvoreno vrijeđanje, bez obzira o kakvom je vrijeđanju riječ i na koga se odnosi. Ukoliko se ne slažete sa člankom ili nečijim mišljenjem slobodno to komentirajte, ali argumentirano i bez uvredljivih izraza.
Prilikom pisanja komentara pridržavajte se osnovnih pravila komuniciranja. Autori komentara prilikom pisanja moraju imati na umu da njihove IP adrese nisu zaštićene ni po kojoj osnovi i u skladu s tim trebaju paziti na sadržaj komentara za koji su sami odgovorni!
Korisničke komentare caportal.info u bilo kojem trenutku može ukloniti s portala bez prethodne najave.
Komentari su djelo i osobno mišljenje naših posjetitelja, caportal.info ni na koji način ne odgovara za njih, kao ni za eventualne reakcije.