FOTO: Iz grada samurajskih mačeva do hercegovačkih ustanika

Da život piše romane pokazuje i priča mr. Miho Shimizu iz japanskog grada Seki pedesetak kilometara udaljenog od Nagoye. Pripremajući završni ispit iz studija povijesti 1978. godine u svojoj zemlji, posve slučajno u literaturi naišla je na trag o Bosansko-hercegovačkom ustanku 1875. – 1878. godine.

Spontano je kaže, odlučila da će to biti predmet njezinog postdiplomskog studija. Nešto više o ustanku uspijeva saznati iz literature na engleskom jeziku.

''U to vrijeme Interneta nije bilo pa su mogućnosti proučavanja bile ograničene. Pribilježila sam nekoliko imena, a kasnije posve slučajno u nekim novinama naišla na jedno od njih. Moj kasniji mentor prof. dr. Milorad Ekmečić držao je predavanja u SAD-u. Pročitala sam prikaz tog rada svidjelo mi se, pa sam odlučila temu na postdiplomskom braniti baš kod njega'', sjećajući se uz osmjeh priča Miho, te nastavlja:

''Da ostvarim cilj prepreka je bio i jezik. Nisam odmah uspjela dobiti stipendiju japanske Vlade pa sam odlučila pokušati sama. Tako sam s prijateljicom stigla u Zagreb. Bila su to drugačija vremena, mladi ljudi pa tako i ja bili su željni raznovrsnih znanja, imali su svoje vizije. Prijateljica je nakon nekoliko dana nastavila za Beograd, ja sam ostala u Zagrebu, a kasnije produžila za Dubrovnik gdje sam u školi za strance nastavila učenje jezika.'', ističe Miho na za ljude iz 'zemlje izlazećeg sunca' odličnom hrvatskom jeziku.

U ta vremena prepuna ideala, Miho je uporna. Nakon novog zahtjeva stiže stipendija, pa se mlada Japanka ponovo vraća u Europu. Novo odredište je Sarajevo, gdje ostaje naredne dvije godine.

''Pojavila sam se kod profesora Ekmečića koji je bez pogovora prihvatio temu 'Bosansko-hercegovački ustanak'. U to vrijeme slični izleti studenata nisu bili rijetkost, pa profesor nije bio posebice iznenađen što će jedna Japanka izučavati jedan takav događaj. Slijedila je potraga za literaturom, usavršavanje jezika, a na kraju sam temu uspješno obranila, vratila se u Japan, sačuvala brojna prijateljstva i veze. Dolazim redovito, posjećujem Zagreb, Banjaluku gdje sam držala predavanja iz japanskog jezika, a sada koordiniram radom škole jezika koja ima 150 polaznika. Posjećujem Sarajevo, Kreševo, Beograd…“, priča Miho svojevrsna ambasadorica Japana u BiH.

Slučaj je htio da bude jedan od sudionika znanstvenog skupa ''Uloga Hrvata u Hercegovačkom ustanku'' (1875. – 1878.) kojeg je u povodu njegove 130-te godišnjice organizirala Udruga ''Vojvoda don Ivan Musić'' u Ljubuškom.

Uz pomoć Mile Jukića publiciste iz Kreševa, priredila je rad na temu ''Odjeci Hercegovačkog ustanka (1875. – 1878.) u japanskom tisku''. Rad je bio pravo otkriće jer je pokazao koliko je značenja tom povijesnom događaju (Bosansko)-Hercegovačkom ustanku, pridavao ondašnji svijet. Čak su i novine iz poslovično zatvorenog Japana slale dopisnike koji su izvještavali o ustanku. Jedan od njih bio je Viscount Suematsu Kencho, japanski književnik, novinar i političar, koji je iz Beča slao izvješća za dnevnik Tokyo nichinichi shimbun. To je ujedno bio i najbolji odgovor tendencijama minimiziranja Hercegovačkog ustanka i njegovih vođa.

Zanimljivo, mr. sc. Miho Shimizu (u prijevodu na hrvatski shimizu znači dobra voda), za svoj životni poziv nije odabrala povijest nego ugostiteljstvo, u gradu Seki ima restoran, a povijest joj je postala hobi.

Tijekom nedavnog boravka u Hercegovini posjetila je mjesta vezana za ustanak Dračevo gdje je ustanak počeo, Čapljinu, Gabelu i Klobuk kod Ljubuškog gdje se na mjestu rodne kuće nalazi spomen obilježje vojvodi don Ivanu Musiću ustaničkom vođi hercegovačkih Hrvata.