Hoće li nas Europa spasiti od gluposti u Neumu!?

U ratu su Bošnjaci tražili posebna komercijalna prava u luci Ploče, a Srbi su radili na izolaciji juga Hrvatske. Zahvaljujući našoj gluposti svoje će ciljeve postići u miru. Sada čujemo da je Vlada odustala od nespretnog zaključka za Ljubljansku banku, što u prijevodu znači da je opet došlo do teškog gafa, samo nije otkriveno tko je kriv što smo Slovence digli na noge.

Jedan dan izvrijeđali smo Amerikance zbog viza, drugi dan zaratili smo sa Slovenijom zbog nečijeg gafa, sa Bruxellesom smo već glede Ine obrisali pod, a sada smo na pragu povijesne pogreške na jugu države. Misleći da ide ravno u povijest, Milanovićeva vlada kreće u neumski koridor, a da pojma nema kamo ide. Čovjeku se čini da se rukovode devizom: svaki je potez dobar samo ako je drukčiji od HDZ-ova!

Ili, pak, zatežu odnose s Unijom jer imaju rezervni plan s regijom? Jer tko zna što će biti ako Grčka na jesen izađe iz eurozone? Ako Francuska odbije mjere štednje?

Je li nemoguće da u toj dramaturgiji Berlin predloži novo miješanje karata u kojem je preko noći ispred Zagreba dilema: regija ili nova proširena Austro-Ugarska? Je li onda ta naša drčnost prema Bruxellesu uvjetovana time da nam je regija rezervni plan?

Čovjek ima dojam da u njihovim pogreškama nema zle namjere nego samo neznanja i da osim Linića drugi i ne znaju što treba raditi. Kad smo kod Linića, za svaku je pohvalu uvođenje reda u financije, čovjek bi samo volio da porezna pokuca na vrata stranim bankama u koje doslovno nikad nije ušla.

Dakle, u kampanji obećali su da će graditi nizinsku prugu i cestu Žuta Lokva – Križišće, a onda se pokazalo da su tako nepripremljeno sjeli na vlast da su taj projekt odbacili i primili se nečega o čemu, po svoj prilici, ne znaju puno. Jer, kad novi ministar prometa Siniša Hajdaš Dončić, simpatični vegetarijanac iz Krapine, Milanovićevom arogancijom i čačićevskom bahatošću izjavi “neumski koridor neće ugroziti hrvatski interes,” čovjek mora biti bezobrazan i pitati: što dojučerašnji zagorski župan, koji zacijelo i ne zna gdje su Veli i Mali Školj, uopće zna o ugrozi nacionalnih interesa na jugu Hrvatske glede neumskoga koridora?

Nikad se s tim nije bavio, stranka ni slova o tome nije zapisala u programu, cijeli život se bavio petim stvarima! Od kuda mu ta lakoća izjave? Dr. Željko Marušić docent sa zagrebačkog fakulteta Prometnih znanosti koji se cijeli život bavi ovom problematikom ističe da koridor kroz Neum objektivno zaustavlja razvoj Pelješca i Korčule. Iz onoga što on objašnjava očito je da nikad više Pelješac i Korčula neće imati tako fantastičnu priliku da se razviju, da se podigne cijena njihova zemljišta, da ih se doslovno integrira i uključi u turizam ravnopravno.

Umjesto da gradeći most preko Pelješca mi time, kako tvrdi Marušić, podižemo cijenu naše zemlje u tom području, gradnjom koridora kroz Neum koji onda cestu konzekventno vodi zaleđem do Dubrovnika, dakle prostorom BiH, podižemo cijenu njihove zemlje! Kad jednom napravite koridor kroz Neum, Pelješac i Korčula ostaju trajno prometno izolirani!

Marušić dodaje da će sad uslijediti protuzahtjev za bošnjačkim koridorom do Ploča gdje nam je već nagrizen suverenitet! Treće na što nas Marušić podsjeća su Mali i Veliki školj, maleni otočići koje smo na pravdi Boga prepustili Sarajevu, a ovom se odlukom njihova sudbina realno pečati! Napokon, Marušić upozorava da će gradnja koridora kroz Neum pasti na naša leđa, da taj koridor cestu vodi dalje zaleđem, da umjesto da gradimo most pa onda izravnu cestu koja nas spaja s Dubrovnikom, nova trasa ukupne autoceste ići će iza leđa Dubrovniku i da s tim u vezi već postoje najnoviji srpski planovi.

Republika Srpska u Trebinju već planira graditi aerodrom tri puta veći od dubrovačkog, koji će s uslugama po očekivano nižim cijenama uzeti dobar dio putnika dubrovačke zračne luke. Napravimo li im koridor pa se i cesta protegne zaleđem, novi aerodrom bi nižim cijenama i dobrom povezanošću mogao dijelom ugroziti i zaradu splitske zračne luke, tvrdi Marušić.

Nisu li Bošnjaci u ratu stalno tražili posebna komercijalna prava u luci Ploče? Nisu li, pak, Srbi cijelo vrijeme rata radili na izolaciji juga Hrvatske? Ne ostvaruju li, zahvaljujući našoj gluposti, oni svoje ciljeve u miru koje nisu mogli uzeti u ratu? Umjesto da napravimo cestu na svom teritoriju, da napravimo pelješki most i čistih računa krenemo u Uniju, mi ovim projektom jug zemlje sudbonosno i trajno vežemo uz nestabilnu regiju riskirajući sutra tko zna kakve probleme.

U ovom trenutku od sulude ideje može nas spasiti jedino Unija koja zbog schengenskih kriterija čuvanja granica može zaustaviti projekt i tako zauzdati regionalno ludilo koje vodi lijevu koaliciju.