Uvijek entuzijast i optimist. Najviše realist – tako, u nekoliko riječi, sebe opisuje dr. Dominik Lubina, ugledni čapljinski sportski djelatnik, po struci - liječnik stomatolog, predsjednik Sportskog saveza općine Čapljina, jedan od osnivača Kick boxing kluba „Sensei“, kluba koji u posljednje vrijeme niže samo vrhunske rezultate.
Dr. Lubina rođen je u Čapljini 1966. godine. Stomatologiju je završio u Sarajevu. Oženjen je, otac dvoje djece. Privatnu stomatološku ordinaciju ima već 16 godina.
Ovako bi izgledale osnovne bilješke iz njegova životopisa.
K tomu, dodaje, u slobodno vrijeme, uz kickboxing, naravno, uživa u lovu, ribolovu, ronjenju... Što se glazbe tiče – sluša sve. Od Sinatre, jazza do rock and rolla. Obožava filmove s Clintom Eastwoodom i Sandrom Bullock … – Njih dvoje u svaki film unesu dosta humora …
Stresa se, kaže, rješava isključivo - tjelovježbom.
- Ne mogu zamisliti dan bez neke tjelesne aktivnosti, makar to bilo košenje trave oko kuće…
Morala sam upitati… Budući da ste po struci stomatolog, iznenade li se Vaši pacijenti kada sjednu na zubarsku stolicu i u Vama prepoznaju borca iz ringa? Kao nekadašnji aktivni borac imate , vjerujem, „tešku“ ruku. Kako je pretvarate u „laku“, preciznu, stomatološku?
- Baš tako kao što kažete, ha, ha. Događa se i to, ali ubrzo shvate da, ipak, imam laku ruku… Mnogi se iznenade mojim odabirom, ali na to odgovorim da sam prvo bio kickboxer, tek onda doktor (smijeh).
Dr. Lubina je kickboxing počeo trenirati veoma mlad.
- Tada je to bio jet –kune-do stil. Kasnije, dok sam bio na fakultetu, preraslo je u full contact i na kraju, iza rata, u kick boxing. Prve moje borbe su bile u Sarajevu. Najviše se sjećam borbe u kojoj sam tada pobijedio Halilovića iz Sarajeva, višestrukog reprezentativca Jugoslavije u karateu. U to vrijeme, i na natjecanjima se radilo o miksu borilačkih vještina.
A što se sporta tiče, bavio sam se amaterski skoro svime, osim odbojke i rukometa… Judom, hrvanjem, nogometom. No, najbolje rezultate ostvario sam u streljaštvu. Bio sam više puta pojedinačni prvak općine Čapljina, što malo tko zna. Čak sam razmišljao otvoriti streljački klub, ali to zahtijeva mnogo vremena, a za sve ga, jednostavno, nema.
U 35. je godini dr. Lubina postao i viceprvak Hrvatske u kickboxingu, a taj uspjeh, priznaje, i danas mu mnogo znači. Stoga i nije čudo što se, zajedno sa Željkom Vegom, odlučio na osnivanje kick boxing kluba Sensei u Čapljini, 2000. godine.
- Već nakon nekoliko godina, klub je imao borce u samom vrhu bh. borilačkog sporta. Danas smo, mislim, jedan od najboljih klubova u državi. To najbolje govore naši rezultati. U ovih desetak godina imamo niz prvaka države, dva prvaka Balkana, prvake svjetskih kupova i svjetske medalje.
Klub se bavi i profesionalnim boksom u čemu smo, također, jako uspješni. Sve se to postiglo krvlju i znojem na treninzima jer naši dečki treniraju i po dvaput dnevno, što je , otprilike, četiri do pet sati tijekom priprema za borbe.
Dr. Lubina obnašao je i visoku dužnost u Kickboxing savezu BiH – prvo predsjedničku, potom potpredsjedničku. No, kada je postao predsjednik Sportskog saveza općine Čapljina, odrekao se svih tih dužnosti jer, smatra, kako ne bi stigao na sve strane.
- Čapljina je moj grad i tome dajem prioritet. Inače, što se naše zemlje i borilačkih sportova tiče, oni su, po broju članova, u samome vrhu, baš kao i u drugim državama. Kad se sjetimo da Kina, Japan,Tajland, Rusija …, imaju brojčano stanovnika gotovo kao pola kugle zemaljske, a ondje su borilački sportovi broj jedan, onda to samo govori koliko su zastupljeni ovi sportovi. I u BiH kickboxing sve je popularniji, a i atraktivniji.
Inače, savjetovao bih roditeljima da se ne plaše upisati dijete na neki borilački sport jer je to, ipak, samo sport. Ne moraju se nikada natjecati. Mogu rekreativno trenirati i uz to učiti samoobranu. I moj 9-godišnji sin Antonio, zajedno sa mnom u klubu, trenira od svoje sedme godine. …
U prilog popularnosti i atraktivnosti borilačkih sportova i na našim prostorima govori i nedavno održana tradicionalna Noć gladijatora u Čapljini, koja, iz godine u godinu, dobiva sve više sudionika i gledatelja, ali i pohvala.
- Pokušavamo uvijek uraditi nešto novo, pa smo ove godine ubacili četiri borbe profi boksa što Čapljina do tada nije nikada vidjela. I dalje ćemo se truditi da svake godine gledateljima priuštimo jedan od najboljih borilačkih spektakla u BiH. Naravno, uz nesebičnu pomoć našega načelnika dr.Smiljana Vidića, bez kojega bi ta organizacija bila upitna, kao i izbor sportaša godine općine Čapljina.
Ponosan sam na čapljinski sport i naše sportaše. Osnutkom Saveza i pravljenjem balon- sportske dvorane, mislim da ćemo ovdje stvoriti još bolje uvjete za sportaše i njihov napredak. Ipak su oni naši ambasadori, a Čapljina je, s njima, sportska velesila.
Čapljina - jedna od najsportskijih sredina u BiH
Čapljina je, definitivno, jedna od najsportskijih sredina u BIH . To smo jer imamo raznovrsne sportove, ne samo na papiru, već po rezultatima. Košarka je u Premijer ligi, odbojka također, GOŠK, klub iz jednoga maloga mjesta, ušao u Premijer ligu, čapljinski nogometni klub je, također, na korak od Premijer lige, rukometaši u vrhu Federacije, kickboxing klub među najboljima u državi,boćari su odlični, imamo odlične lađare, natjecatelje u automoto sportu …- kaže dr. Lubina.
Ljepotice u ringu
Večernji list: Žene i borilački sportovi ? Oduzima li nadmetanje u ringu na ženstvenosti? U ovom kontekstu, sjećam se Splićanke Vesne Mladin, koja je godinama bila u vrhu hrvatskog kickboxinga i full contacta, ali i druga pratilja Miss universe Hrvatske…
Dr. Lubina: Nevjerovatno da se sjećate Vesne!!! Bila je odlična kickboxerica i, definitivno, ljepotica!! Mislim da danas sudi žensku nogometnu ligu…Inače, žene u našem sportu - zašto ne?! Uglavnom su i hrabrije od muškaraca. Normalno da ovaj sport nije za sve žene, ali ni za sve muškarce. Treba, sam sa sobom, riješiti neke stvari oko straha i „krvavo“ trenirati. Medicinski je dokazano da je kickbox najteži sport današnjice.
U parizu imali osobnog vozača
- Izdvojio bih Pariz od svih destinacija koje sam, ponajviše zahvaljujući natjecanjima, dosad posjetio, ali ne zbog građevina i znamenitosti, nego što smo imali svoga vozača u hotelu „Kiryad“ i koji nas je vozio po cijelom Gradu Svjetlosti. Jeli smo pečene patke i rakove. Uz Pariz, tu su i Rim, Beč, Muenchen, Linz… Svi ovi gradovi prekrasni su na svoj način.
Misijana Brkić - Milinković | Večernji list