VIDEO: Izgradnja Crpne hidroelektrane Čapljina 1979. godine

Crpna hidroelektrana Čapljina ove godine obilježava 32 godina  rada. Puštena je u pogon 25. studenoga sada već daleke 1979. godine i po mnogo čemu jedinstvena je u  elektroenergetskom sustavu JP Elektroprivreda Hrvatske zajednice Herceg Bosne, d.d. Mostar. Na YouTube kanalu korisnik pod imenom Ersan980 objavio je video snimku izgradnje CHE Čapljina davne 1979. godine, koju donosimo u prilogu.

Film je snimljen za potrebe investitora RO "Hidroelektrane na Trebišnjici" - Trebinje.

Južni dio Hercegovine i dubrovačko zaleđe bogati su nizom vrela koja  formiraju međudotok nizvodnoga dijela toka Trebišnjice. Taj dio voda tekao  je neiskorišten podzemnim kanalima  u more odnosno u Neretvu.

S energetskoga je stanovišta od posebne važnosti da se ove vode pojavljuju na  kotama između 270 i 230 m n.m., tj.  svaki m3 vode na toj visini predstavlja  energetski ekvivalent od oko 0,5 kilovat sati.

Početkom 1968. godine u tijeku  razmatranja vodoprivredne osnove sliva rijeke Trebišnjice, sazrela je ideja da se što bolje iskoriste sve vode sliva, uzimajući u obzir, pored energetike, potrebe vodoprivrede i poljoprivrede.

Nakon donesene vodoprivredne  osnove izgrađena je studija: Mogućnost korištenja voda rijeke Trebišnjice  nizvodno od Trebinja, koja je završena  početkom 1969. godine. Rezultati studije pokazali su da je opravdano prići  odgovarajućim istražnim radovima i  ispitivanjima.

Prvi projekt hidroelektrane Čapljina  rađen je u prosincu 1968. godine,  a krajem 1972. službeno su počeli i  glavni građevinski radovi.

Bila je predviđena klasična hidroelektrana s dva agregata, s turbinama za pad 205 m,  odnosno protok 2x75 m3/s. Snaga je  elektrane bila 270 MW, a priključak  na mrežu 220 kV.

U nastanku razrade  projektne dokumentacije obrađeno je  niz inačica. Kao konačno, usvojeno je rješenje s dvije reverzibilne skupine s  Francis crpkama – turbinama jedinič- ne snage po 210 MW.

Izabrano rješenje posljedica je napretka u tehnici gradnje reverzibilnih  strojeva, koje po svojim karakteristikama odgovaraju klasičnim turbinama,  a uz to, promjenom smjera vrtnje,  omogućavaju crpni pogon.

To rješenje, pored ostalih prednosti, isključuje potrebu fazne izgradnje.

Višak voda koje se ne mogu iskoristiti u postojećoj HE Dubrovnik, i vode koje dolaze u korito nizvodno od brane Gorica sprovode se uređenim koritom rijeke Trebišnjice do  dna Popova polja gdje se formira gornji kompenzacijski bazen.

Voda  se zatim dovodi tunelom promjera  8.0 m i duljine 8.105 m u smjeru  Hutova blata gdje se gradi podzemna strojarnica s dva agregata. Iz  elektrane vode se ispuštaju u donji  kompenzacijski bazen iz kojega je  moguće regulirano ispuštanje vode  u Neretvu. To rješenje omogućuje  korištenje bruto pada od 227 m.