Ponedjeljak, 01 Kolovoz 2011 14:12
Iznimno je veselo i živo bilo proteklog vikenda u živopisnom naselju Hutovo, u neumskom zaleđu, gdje je upriličena manifetacija ''Prvi skup Mustapića''. Više stotina Mustapića iz cijele Bosne i Hercegovine, Republike Hrvatske i još dalje sve do Amerike, Argentine i Australije okupilo se na jednom mjestu u Hutovu i tako trasiralo put za sljedeća takva okupljanja.
U zadnjih nekoliko godina u Hercegovini su učestala i jako popularna okupljanja po prezimenima i sve to prelazi u tradiciju.
Prvi susret Mustapića
Tako se i preko 600 Mustapića okupilo u Hutovu, odakle skoro svi i potječu, a gdje je na kraju priređena i velika fešta uz prisjećanja na neka ranija vremena. Bilo je i suza jer se mnogi nisu vidjeli i po nekolika desetljeća, pa je ovaj skup u Hutovu poslužio i da se obnove stare rodbinske i prijateljske veze. Skup Mustapića u Hutovu inicirala je novoutemeljena udruga ''Mustapići'' pa je za kratko vrijeme sve organizirano na vrhunskoj razini. Program je započeo svetom misom koju je ispred crkve Krista Kralja u Hutovu, uz koncelebraciju svećenika hercegovačkih župa, predvodio biskup Ratko Perić.
''Ovo su trenuci za pamćenje i dokaz kako se ne zaboravljaju svoji korijeni, tj. svoj rodni kraj i oni s kojima smo odrasli. Nikada nemojte zaboraviti odakle ste ponikli i odakle ste se rasuli po cijelom svijetu. Oni koji su otišli daleko od ovih prostora neka se uvijek rado vraćaju svom kraju, a naravno oni koji su ovdje neka nikada ne napuštaju svoju rodnu grudu'' - istaknuo je biskup Perić i čestitao Mustapićima na samoj ideji za okupljanjem, a onda i na odličnoj organizaciji cijelog skupa.
Brojni gosti iz BiH i Hrvatske na skupu s Mustapićima
Među Mustapićima u Hutovu su bili brojni gosti uzvanici iz Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske, od kojih neki obnašaju visoke funkcije, a naravno se prezime Mustapić. Tako je načelnik općine Slivno/Ravno u Republici Hrvatskoj iz loze Mustapića, a s njim su na skupu u Hutovu bili i načelnici općina Neum, Stolac i Čapljina, kao gradonačelnik Metkovića Stipo Gabrić Jambo sa svojim izaslanstvom kojeg su također činili Mustapići. Bilo je tu i još dosta uzvanika iz političkog, kulturnog i sportskog života, a svima je bio cilj uveličati ovaj skup Mustapića koji će, kako ističu organizatori, sljedeće godine biti još masovniji jer se sada nije imalo previše vremena za organizaciju.
Nastavak tradicije
Nakon svete mise uslijedilo je zajedničko fotografiranje više stotina Mustapića ispred crkve u Hutovu, a onda je upriličen i bogat kulturno - zabavni program, uz nastup HKUD-ova ''Humski glas'' Neum, ''Luke'' Višići i lijeričara Ivana Vidića iz Čapljine. Sve Mustapiće i njihove goste i uzvanike na kraju su u glazbenom dijelu programa zabavljali Marin Previšić i grupa Kamen. Fešta je potom nastavljena u šatorima koji su za ovu prigodu bili postavljeni na lokalitetu ''Mustapića vinogradina'', u blizini crkve u Hutovu. Druženje, pjesma i plesovi potrajali su do dugo u noć. Svi su bili odlučni da se okupljanje Mustapića nastavi i sljedeće godine na ovoj istoj ili nekoj drugoj lokaciji u Hercegovini ili Republici Hrvatskoj.
Frano Matić | Večernji list
O rodu Mustapić
Prvi spomen roda Mustapić u gradačkim maticama potječe iz 1722 godine kad je ubilježeno krštenje Andrije, sina Stojana i Janje Mustapić iz Hutova. Mustapiće nalazimo u gradačkoj Dubravici 1763 godine (gdje je Mileta Mustapić došao na ženinstvo u Bašića, današnjih Jogunica), a još ranije, tj. 1694 godine u Osičenoj Međi (današnjoj Osječenici) i Toplici u Hrasnu kada Mlečani nagrađuju Mustapića posjedima na tom području.
U 18. stoljeću podjednako su zastupljeni i lik Mustafić i lik Mustapić. Danas su pak Mustafići na Trijebnju muslimani (potječu od katolika Mustapića s Toplice), a Mustapići po Donjoj Hercegovini i Dalmaciji katolici. Inače, u Samoboru ima i katolika Mustafića. Godine 1745 dio se hutovskim Mustapića seli u Metković, 1756 godine Mustapići iz Dubravice sele se na Stolove i Slivno/Ravno (otamo su se raselili u Klek, Komarnu, Lovorje, Vale i Vlaku te drugdje po Neretvanskoj krajini), oko 1763 godine u Gabelu, 1767 u zažapske Dobranje, 1792 godine nahodimo ih u Doljanima (na ženinstvu u Raiča) i u Čeljevu, a 1805 godine u Vidonjama (ondje su doseljenici iz Doljana i živjeli između zaselaka Goračići i Galovići gdje i danas postoje njive Mustapuše). Početkom 18. stoljeća jedna se obitelj Mustapića seli na ženinstvo u Perića na Poprati kod Stoca.
Po predaji su iz Hutova Mustapići u Imotskoj krajini te zapadnoj Hercegovini i Benkovcu. Nikola Mandić i fra Vjeko Vrčić navode da su se Mustapići u Grabovac i Lovreć doselili nakon što je Zažablje vraćeno Osmalnijama Požarevačkim mirom 1718 godine zbog toga što su mnoge od njih Mlećani nadarili zemljištima zbog isticanja u proturskim borbama. Tim su seobama mnogi zažapski rodovi prispjeli u Iotsku krajinu (spomenimo Pavloviće i Vuletiće čije pojedine obitelji nose i nadimak Zažabac). Neki su se imotski Mustapići vratili u Hercegovinu. Tako se 1826 u Iliće kod Mostara doselio Mate Mustapić iz Poljica kod Imotskog, a njegov sin Marko preselio se iste godine u Ljuti Dolac. Jedna obitelj Mustapić iz Grabovca preselila se pak 1888 godine u Selca na otoku Braču. Jedna se obitelj iz Poljica preselila 1912 godine u Bugojno.
Godine 1948 u Hrvatskoj je živjelo 1008 Mustapića, uglavnom u Imotskom (568) i Neretvanskoj krajini (108), te u Slavoniji (kao kolonisti su se odselili uglavnom u okolicu Požege, Đakova i Vinkovaca). Godine 2011 bili 330 prezime po čestoći u Hrvatskoj sa 1452 nositelja. Broj im je u Imotskoj krajni opao (277), ali im je zato porastao broj u Neretvanskoj krajini (223), te u Splitu (264) i Zagrebu (120). U Hercegovini i dalje žive u matičnom Hutovu, na čapljinskom, mostarskom i stolačkom području (ukupno je u Hercegovačko - neretvanskoj županiji 89 telefonskih pretplatnika sa prezimenom Mustapić), te u Ljutom Docu kod Širokog Brijega i Viru kod Posušja u Zapadno - hercegovačkoj županiji 7 pretplatnika.)
Nekoć su se nositelji prezimena Mustapić prezivali Đurđević. Da je starije prezime Mustapića uistinu bilo Đurđević ( <Đurad' Juraj'), potvrđuju toponimi kao što su Đurđevića guvno u Hutovu, i Đurđevića torina u Dubravici koji su bili ili jesu vlasništvo Mustapića. Osim toga, u Dubrovniku se 1793 spominje Ilija, sin Filipa, a 1803 Ivan te 1809 godine Đuro Đurđević, svi iz Hutova. Očito je u Dubrovniku, koji Turcima nije dopuštao ni da prenoće u gradu, novije prezime Mustapić bilo nepoželjno jer je podsjećalo na inovjerce, pa su ondje Mustapići posegnuli sa svojim starim prezimenom Đurđević. Uostalom, među 100 znamenitih Hrvata spominje se dominikanac Augustin Đorđević Mustapić (1818 - 1874), najvjerojatnije potomak Mihe Mustapića, jednoga od prvih hutovskih odseljenika u Dubrovnik. Neki povjesničari povezuju Đurđeviće sa srednjovjekovnim vlasteoskim rodom Jurjevići.
Pridjevak Đurđević zabilježen je 1435 godine u Drivi, 1498 godine u gotovo svim selima u Dubrovačkome primorju, od Bistrine do Mrčeva (ondje Đurđeviće bilježe i popisi pučanstva u 16. i 17. stoljeću), a 1525 godine u Tuljima. U Popovu bilježimo jedan upis Đurđevića iz 1795 godine, bez naznake mjesta, a zanimljivo je da u Veljoj Međi i danas bilježimo toponim Mustafin greb. Ljubo Mićević bilježi da je spomenuti Mustafa bio katolik. Jedna pak od predaja kaže da su Đurđevići dobili prezime po poturčenom dječaku koji je promijenuo ime u Mustafa. Treba napomenuti da se Mustapići 1540 godine spominju na Visu, 1579 godine u trogirskom zaleđu, a 1614 godine Mustapići žive u Cavtatu. Očito je riječ o bjeguncima iz Donje Hercegovine koji su tražili utočište u zbijegu pred Osmanlijama.
Bilo kako bilo, Mustapići mogu biti veoma sretni što potječu iz stare gradačke župe, u kojoj se nalaze najstarije (uz popovske) matice u BiH te na taj način mogu izraditi vlastito rodoslovno stablo starije od 300 godina, čime se malo koji rod može pohvaliti. To, naravno, traži mnogo truda i odricanja, jer da citiramo jednog od istaknutijih Mustapića iz neretvanske krajine, ''vrag ti je znanos'!''.
U 18. stoljeću podjednako su zastupljeni i lik Mustafić i lik Mustapić. Danas su pak Mustafići na Trijebnju muslimani (potječu od katolika Mustapića s Toplice), a Mustapići po Donjoj Hercegovini i Dalmaciji katolici. Inače, u Samoboru ima i katolika Mustafića. Godine 1745 dio se hutovskim Mustapića seli u Metković, 1756 godine Mustapići iz Dubravice sele se na Stolove i Slivno/Ravno (otamo su se raselili u Klek, Komarnu, Lovorje, Vale i Vlaku te drugdje po Neretvanskoj krajini), oko 1763 godine u Gabelu, 1767 u zažapske Dobranje, 1792 godine nahodimo ih u Doljanima (na ženinstvu u Raiča) i u Čeljevu, a 1805 godine u Vidonjama (ondje su doseljenici iz Doljana i živjeli između zaselaka Goračići i Galovići gdje i danas postoje njive Mustapuše). Početkom 18. stoljeća jedna se obitelj Mustapića seli na ženinstvo u Perića na Poprati kod Stoca.
Po predaji su iz Hutova Mustapići u Imotskoj krajini te zapadnoj Hercegovini i Benkovcu. Nikola Mandić i fra Vjeko Vrčić navode da su se Mustapići u Grabovac i Lovreć doselili nakon što je Zažablje vraćeno Osmalnijama Požarevačkim mirom 1718 godine zbog toga što su mnoge od njih Mlećani nadarili zemljištima zbog isticanja u proturskim borbama. Tim su seobama mnogi zažapski rodovi prispjeli u Iotsku krajinu (spomenimo Pavloviće i Vuletiće čije pojedine obitelji nose i nadimak Zažabac). Neki su se imotski Mustapići vratili u Hercegovinu. Tako se 1826 u Iliće kod Mostara doselio Mate Mustapić iz Poljica kod Imotskog, a njegov sin Marko preselio se iste godine u Ljuti Dolac. Jedna obitelj Mustapić iz Grabovca preselila se pak 1888 godine u Selca na otoku Braču. Jedna se obitelj iz Poljica preselila 1912 godine u Bugojno.
Godine 1948 u Hrvatskoj je živjelo 1008 Mustapića, uglavnom u Imotskom (568) i Neretvanskoj krajini (108), te u Slavoniji (kao kolonisti su se odselili uglavnom u okolicu Požege, Đakova i Vinkovaca). Godine 2011 bili 330 prezime po čestoći u Hrvatskoj sa 1452 nositelja. Broj im je u Imotskoj krajni opao (277), ali im je zato porastao broj u Neretvanskoj krajini (223), te u Splitu (264) i Zagrebu (120). U Hercegovini i dalje žive u matičnom Hutovu, na čapljinskom, mostarskom i stolačkom području (ukupno je u Hercegovačko - neretvanskoj županiji 89 telefonskih pretplatnika sa prezimenom Mustapić), te u Ljutom Docu kod Širokog Brijega i Viru kod Posušja u Zapadno - hercegovačkoj županiji 7 pretplatnika.)
Nekoć su se nositelji prezimena Mustapić prezivali Đurđević. Da je starije prezime Mustapića uistinu bilo Đurđević ( <Đurad' Juraj'), potvrđuju toponimi kao što su Đurđevića guvno u Hutovu, i Đurđevića torina u Dubravici koji su bili ili jesu vlasništvo Mustapića. Osim toga, u Dubrovniku se 1793 spominje Ilija, sin Filipa, a 1803 Ivan te 1809 godine Đuro Đurđević, svi iz Hutova. Očito je u Dubrovniku, koji Turcima nije dopuštao ni da prenoće u gradu, novije prezime Mustapić bilo nepoželjno jer je podsjećalo na inovjerce, pa su ondje Mustapići posegnuli sa svojim starim prezimenom Đurđević. Uostalom, među 100 znamenitih Hrvata spominje se dominikanac Augustin Đorđević Mustapić (1818 - 1874), najvjerojatnije potomak Mihe Mustapića, jednoga od prvih hutovskih odseljenika u Dubrovnik. Neki povjesničari povezuju Đurđeviće sa srednjovjekovnim vlasteoskim rodom Jurjevići.
Pridjevak Đurđević zabilježen je 1435 godine u Drivi, 1498 godine u gotovo svim selima u Dubrovačkome primorju, od Bistrine do Mrčeva (ondje Đurđeviće bilježe i popisi pučanstva u 16. i 17. stoljeću), a 1525 godine u Tuljima. U Popovu bilježimo jedan upis Đurđevića iz 1795 godine, bez naznake mjesta, a zanimljivo je da u Veljoj Međi i danas bilježimo toponim Mustafin greb. Ljubo Mićević bilježi da je spomenuti Mustafa bio katolik. Jedna pak od predaja kaže da su Đurđevići dobili prezime po poturčenom dječaku koji je promijenuo ime u Mustafa. Treba napomenuti da se Mustapići 1540 godine spominju na Visu, 1579 godine u trogirskom zaleđu, a 1614 godine Mustapići žive u Cavtatu. Očito je riječ o bjeguncima iz Donje Hercegovine koji su tražili utočište u zbijegu pred Osmanlijama.
Bilo kako bilo, Mustapići mogu biti veoma sretni što potječu iz stare gradačke župe, u kojoj se nalaze najstarije (uz popovske) matice u BiH te na taj način mogu izraditi vlastito rodoslovno stablo starije od 300 godina, čime se malo koji rod može pohvaliti. To, naravno, traži mnogo truda i odricanja, jer da citiramo jednog od istaknutijih Mustapića iz neretvanske krajine, ''vrag ti je znanos'!''.
Glas Hutova
Kako donosimo više od 50 fotografija sa susreta u fotogaleriji, bili smo primorani fotografije staviti u dvije fotogalerije, stoga kad završite pregledavanje jedna kiliknite na drugu da pogledate ostale fotografije.
Galerija 1:
{gallery}mustapici_u_hutovu_2011_1{/gallery}
Galerija 2:
{gallery}mustapici_u_hutovu_2011_2{/gallery}
FOTO: Stanislav Vukorep | Glas Hutova
Komentiranjem pristajete na Uvjete korištenja:
U komentarima je zabranjeno otvoreno vrijeđanje, bez obzira o kakvom je vrijeđanju riječ i na koga se odnosi. Ukoliko se ne slažete sa člankom ili nečijim mišljenjem slobodno to komentirajte, ali argumentirano i bez uvredljivih izraza.
Prilikom pisanja komentara pridržavajte se osnovnih pravila komuniciranja. Autori komentara prilikom pisanja moraju imati na umu da njihove IP adrese nisu zaštićene ni po kojoj osnovi i u skladu s tim trebaju paziti na sadržaj komentara za koji su sami odgovorni!
Korisničke komentare caportal.info u bilo kojem trenutku može ukloniti s portala bez prethodne najave.
Komentari su djelo i osobno mišljenje naših posjetitelja, caportal.info ni na koji način ne odgovara za njih, kao ni za eventualne reakcije.