Federalni đubreluk II

Da pas ima nešto protiv dva HDZ-a ili hrvatskih stranaka koje nisu u koaliciji s tzv. "Platformašima", Federalna televizija bi imu ustupila medijski prostor i to "prodala" kao vijest, u najkraćem obliku bi se mogao sažeti način izvještavanja ove kuće, koja, posebice u svojim Dnevnicima, emisiji "Federacija danas" itd., kopka za bilo čime želeći nauditi i diskreditirati sve one koji ne dijele njeno mišljenje.

Te "informativne" emisije ove postaje (koja je ukinula informativni program, očigledno potez usmjeren protiv Duške Jurišić, bivše urednice istog, s kojom se još (ne samo medijski) obračunavaju), mogu se podjeliti u par shema:

Nepodobni Hrvati i „farbanje“ stvarnosti
- Neprekidni napadi na Dragana Čovića, HDZ-ove i uzastopno najavljivanje raspada njihove suradnje ili podružnica, gdje intervjue daju svi osim prozvanih, obojene izjave članova "Platforme" koji su se sve do jučer zaklinjali u hrvatstvo ili poštenje, ma kakvog ono oblika bilo, a danas se dodvoravaju držateljima konca o kojem vise, navodno ne funkcioniranje vlasti u hrvatskim županijama, te tu i tamo koja "lijepa" vijest iz kulture, poljoprivrede ili (vjerskog) turizma "s juga naše zemlje", da se malo razbije ton metodi koja se uporno nameće javnosti i sve učini prikladnijim i ne prozirnim.

Nepodobni Srbi i RS
- Na djelu je potpuna sotonizacija Dodika, njegove politike i njemu sličnih osoba, dočim odmah slijede vijesti o štrajkovima, protestima, kriminalnim radnjama i sličnim pojavama u "manjem entitetu". Objektivna je samo prognoza vremena ili neka nebitna vijest.

Bitke na medijskim frontovima
- Učestale i nebrojne komemoracije iz zadnjeg rata gledatelju sugeriraju da rat još nije završen (zahtjevajući time osvetu, kako nedavno reče jedan znanstvenik), proširene s mnoštvom intervjua članova udruga poginulih Bošnjaka, te izvještaji s "antifašističkih" skupova učesnika Drugog svjetskog rata, završenog prije punih 66 godina, a čiji su mnogi sudjelovatelji očigledno u "boračkim penzijama" pronašli eliksir mladosti, posebice kad se ima u vidu da je životni vijek muškarca u ovoj zemlji 72,7 godina (2009. g.). Biti će da je dobar dio njih još u pelanama regrutiran u kurire, a mnogima puška bila veća od njih samih. I jedinima i drugima zajedničko je da "neprijatelj još nije pobjeđen".

Ali i "antifašistima" u Federaciji, kojima je ova kuća medijski pokrovitelj, su "antifašisti" u RS nedovoljno antifašisti jer s njima ne žele obilježavati zajedničke skupove. Proizvodnja neprijatelja u ovoj jadikovioni jedina ima konjukturu, potvrditi će zasigurno svi bolji poznavatelji ovdašnjih prilika. Doduše i oni imaju isti, ne samo imenski nazivnik, a to je uveličavanje vlastitih žrtva i tobožnjih zasluga.

Iskapanja stradalnika rata, procesi i sudske presude za ratne zločine
- Pošto se, po mnogima iz političkih razloga, najveći broj ovih zadnjih odnosi na nebošnjake, ovakvi prilozi služe kao sredstvo obračuna i prikazivanja vlastite "istine", pridavajući sebi ulogu (jedine) žrtve, ne ulazeći u bit problema, a zagovarajući i nametajući (svim) drugima u zadnje vrijeme neminovnost nekog novog Dayton-a II ili sličnih projekata u kojima bi oni došli na svoje. Hrvatske žrtve se doduše ne izostavljaju, jer je došlo vrijeme da se naprosto (više) ne mogu ignorirati (Trusina, Bugojno, Uzdol, Doljani, Grabovica, Križančevo selo...).

Zataškavanje, ismijavanje i lažno informiranje
- Zbivanja u bošnjačkim sredinama koja im ne idu u prilog sporedne su vijesti, imaju obično termin u posljepodnevnoj emisiji, ili se jednostavno ne prikazuju jasnim. Jedan takav primjer je kriminal u zavidovićkom poduzeću Krivaja. Mnoštvo priloga, a da prosječni gledatelj jednostavno nema pojma o čemu se tu radi i tko su mu akteri. Afere poput "Reket-a" kratkog su sadržaja, i to tek kad je Tužiteljstvo obznanilo da prekida istragu protiv prijavljenih, da ne govorimo o zivkanju nadležnih i raspitivanju dokle se otišlo u istrazi i stavljanju tih audio zapisa u eter, što se u nekim drugim slučajevima rado čini. Slično je bilo i s nedavnom objavom tisuća prisluškivanih telefonskih brojeva, koji po njima pripadaju "kriminalcima". U cviliziranoj zemlji apsolutno neprihvatljivo bilo bi prikazivanje u Dnevniku neukusne fotomontaže njemačkog suca Christopha Flüggea koji će suditi Ratku Mladiću, a za kojeg se tvrdi da "niječe genocid". Sliku dotičnog uredništvo je "mutiralo" u Hitlera i još jednom pokazalo svu svoju zlobu i nivo profesionalnosti.

Više puta plasirane lažne optužbe, kao u primjeru podmetanja eksplozivne naprave na automobil hrvatskog poslanika Ive Tadića ispred županijskih institucija u Zenici u travnju ove godine, do sada nisu imale nikakav epilog. U uređenim državama također nezamislivo, ne samo kadrovski.

Kreatori: Ulica i kriminal
- Vrlo "rado" prikazani uradci su oni gdje je osvanuo nekakav grafit, posebice ako je obojen nacionalnim simbolima ili tko je kome u vidu transparenta dao potporu, kao u primjeru ministara za obrazovanje i nauku Sarajevske županije Emira Suljagića, (koji će ostati zapamćen po presedanu da je ostavku na svoju funkciju podnio predsjedniku vlastite stranke!!!), i ostale bedastoće koje nisu ni za lokalnu kroniku, a kamoli za ozbiljnu informativnu emisiju.

- Pucnjavine, obračuni i ostali incidenti vezani za crnu kroniku, predmet su stalnih priloga. Očigledno su smjernice za medijsko izvještavanje u ovim redakcijama preslika stanja zemlje u kojoj žive.

Namećanja
- Skoro pa tjedno u oči upadaju prilozi s sjednica asocijacije Krug 99, neke vrste bošnjačke Vlade u sjeni, dok je odavno uhodana metoda "dekoriranja" prostora javnim osobama, prije svega onih iz Hrvatske, koji imaju kritičan ili u potpunosti negativan stav prema BH Hrvatima, predstavljajući ih kao velike prijatelje i zagovornike opstojnosti BiH, a zapravo je riječ o pristranim Bošnjacima, neobjektivnim ličnostima, manipulatorima i ostalim zloćudnim i površnim osobama koje su očigledno nešto propustile u vlastitom životu.

Utoliko je veća paljba na one, kao predsjednika RH Josipovića, kojeg se bilo pogrješno procjenilo i čije se izjave od zaokreta pozno provlače kroz vlastiti filter. Za usporedbu, prijetnja bivšeg predsjednika Mesića koji je pri kraju svog mandata laprdao da će poslati HV u RS, nikoga u ovoj kući kao ni u bošnjačkoj javnosti nije zasmetala.

Između svega ovog možemo vidjeti "vijesti iz svijeta", a pažnju privlači i sve učestaliji broj priloga iz rezervne domovine Bošnjaka - Turske. Koliko to ima veze s nedavnom izjavom premijera Erdogana, koji je nakon izborne pobjede poručio da je Sarajevo taj dan isto pobjedilo kao i Istambul, ne treba biti previše dosjetljiv. No, da smo imali nešto slično čuti iz Zagreba u kojem je pobjedio (i) Mostar, agencijska vijest zasigurno bi završila na lavežu dežurnog urednika, uz običajnu podršku vješto pripremljenih snimaka iz arhive.

I na kraju, interesantna je statistika gledanosti ove televizije, koja im se nikako ne miče s vrha internetske stranice, a u koju sumnjam, znajući tko ju je radi, vjeruju i oni sami.