Halo, ovdje Herceg Bosna: Ante

Proslava blagdana sv. Ante u punom je jeku. Devetnice, trodnevnice, mnoštvo puka, ispovijedanje, birani propovjednici. Sve miriše na idilu. A i papa je s nama bio ovih dana. Dobro, nije ovamo u Herceg Bosni. U njezinu okružju, BiH, nema uvjeta za to. Kardinal Vinko Puljić izreče to vrlo jasno. Uzalud što Herceg Bosna papu željno iščekuje, kao i on nju.  Što su ti uvjeti!

Ova nova platformaška vlada, kako je zovu, u Federaciji BiH kaže da daje sve od sebe da se stvore uvjeti. Nisam shvatio ni kakvi ni za što. Uglavnom, oni nastavljaju po starom. Diče se kako provode nova kadrovska rješenja u javnim poduzećima. Na stranu što im ta javnost nije dala vlast na izborima. Oni su je prigrabili smicalicama i ne kane se od nje tek tako rastati. Pa tako ponovno daše veliki prostor Slavi Kukiću u svojim javnim glasilima. Sve je do sada išlo naopako, kaže čovjek, oprostite, uvjereni marksist, i on će to sada promijeniti. Možda bi i mogao nešto učiniti kad bi iza sebe imao neka dostignuća. Ali mu ih priznaju samo oni što se vole nazivati lijevima i u manjini su, barem u hrvatskom puku, dok oni drugi, većina, odmahuju rukom. Ne pomaže tu ni rukoljub s nekakvim pravašima i nekakvim koji bi radom, na njihov način, do boljitka. Sve je to vraćanje u jugoslavenske vode. Puk je opet jasan. Reče da Pavelićanci i kvazikomunisti zaustavljaju sve razvojne projekte. Misli se na Hercegovinu, Bosna je nešto drugo.

Dok se sklepana Federacija polako urušava, dotle njezini stvaratelji šute o svemu. Umjesto toga pričaju bajke o nužnosti ovoga i onoga da bi se ušlo u NATO, EU i što sve ne. Tamo nas, navodno, čeka med i mlijeko. Još samo da se ti Hrvati ušute i ne postavljaju nezgodna pitanja, kao ono o svojoj ugroženosti. Budu li uporni nešto će se morati uraditi. Poslat će nam prijatelja Borisa Tadića da se zauzme za naš položaj. Nedavno je u Bruxellesu rekao da se mora naći rješenje za Hrvate u BiH. Hajde, ne ćemo plakati od radosti. Čovjek radi svoj posao, državnički. Naum je dogotovljen i treba krenuti u njegovo ostvarenje. Bit će tu još puno nijansi, ali ishod vodi prema jačanju uloge Srbije, što bi rekli Britanci. Prevedeno, Zapadni Balkan kuca na vrata, ma što to značilo.

Domovinski rat bio je na trenutak odagnao britanske aveti na ovim prostorima. Bili smo svoji na svome. Pa su nas onda stiskli i traje to do današnjih dana. Ni tzv. ulazak Hrvatske u europsku uniju ne će ponovno zaustaviti takve stvari. Sredstva će biti drukčija, a cilj isti. Zbog toga nas korak po korak iznova razoružavaju, samo sada to čine gospodarskim putem. Kad se dovoljno zadužimo, zategnut će omču. I onda slijedi ples po njihovu taktu. Ipak, ne treba gubiti glavu. Dobili smo rat, unatoč raznim pomno razrađenim naumima. Prolistajmo malo stara javna glasila ili otiđimo na Internet. Napadač bi se našao u škripcu pa bi onda oni, uglavnom predvođeni Britancima, počeli s nizom beskrajnih i praznih razgovora dok napadač ponovno ne bi vratio snagu. I krvava igra je išla dalje, a oni, kao, ne mogu pronaći odgovarajući odgovor na nju. Naravno, pritom bi htjeli da ih shvatimo kao ozbiljne ljude.

Priča je ovo, nekako se podrazumijeva, s obje strane granice. Puno je toga istoga. Ipak, ima nešto u čemu se te dvije države razlikuju. Ovamo za sv. Antu ne će biti Gay Pridea. Puk to naziva: pederi dolaze, ali ja ne ću. Natovarit ću si kojekakve tužitelje na vrat, a puk može pričati što hoće, njemu nitko ništa ne može. Pobuniše se zbog toga tri kršćanske crkve. Rekoše da homoseksualnost podriva opstojnost osnovne ćelije društva. Ovamo, pak, dolaze neki druge. Javna glasila izvijestiše da su to Rade Šerbedžija, Matija Bećković i Rajko Petrov Nogo. Ne znam kome točno dolaze, pa ne ću o njima, samo se prisjećam da jedan od njih reče da ćemo se »još ćerati«.

Hrvatskom puku nije ni do kakvog »ćeranja«, imaju oni pametnijeg posla, iako se ne će dati ako do »ćeranja« ipak dođe. Između ostaloga ovih će dana proslaviti imendan svog voljenog generala Ante Gotovine. Zajedno s njim proživljavaju njegove i svoje tamničke dane. Za sv. Antu čestitaju mu imendan i slave sv. misu za njega i za hrvatsku domovinu. Blaga jakost slomit će sve prepreke i poteškoće pretvoriti u pobjede. Samo treba izdržati, kao i uvijek do sada.