Je li Petar Milić izvršio nuždu nad svojim "Otajstvima slobode"?

On je još jedan pjesnik koji se okušao u politici ili možda političar koji se ogledao u poeziji. Petar Milić Periša, mostarski pjesnik i političar, jedan od vodećih HSP-ovaca u BiH, do unazad godinu dana bio je jedan od najgorljivijih protivnika velikobošnjačkih aspiracija maskiranih multietničkom šminkom bosanskohercegovačkog SDP-a. 

Još prije godinu dana, autoru ovih redaka, na promociji svoje knjige "Otajstva slobode", tvrdio je kako su Hrvati u BiH danas ugroženiji nego u vremenu Otomanske imperije.

- Ne izborimo li institucionalnu ravnopravnost, ako ne sačuvamo hrvatski jezik na javnim televizijskim servisima i ne otklonimo sadašnji način izbora hrvatskog člana Predsjedništva BiH prijeti nam polagani, ali sigurni egzodus iz BiH. U goroj poziciji nismo bili niti za vrijeme Otomanske imperije, tada se barem uvažavao glas katolika Hrvata kao podjarmljenog naroda - tako je prije godinu dana govorio Milić.

Godinu dana poslije, Milić, čija stranka predstavlja tek par tisuća Hrvata, zajedno s onim istim Otomanima o kojima je govorio prije godinu dana gradi Vladu Federacije Bosne i Hercegovine. Zdušno, rame uz rame sa Željkom Komšićem, za kojega je prije samo godinu dana tvrdio kako je najveća pošast Hrvata u BiH, gostujući u sarajevskim udarnim informativnim emisijama brani Walter Wolf koaliciju između SDP-a i HSP-a. Što se to dogodilo u ovih godinu dana pa je Milić nenadano evoluirao od hrvatskog nacionaliste u lojalnog partnera SDP-a BiH?

Za vrijeme Hrvatskog proljeća tadašnje reformističko vodstvo Hrvatske na čelu sa Savkom, Tripalom i Pirkerom poslalo je u Beograd Miloša Žanka koji je, kao hrvatski kadar, trebao braniti interese Hrvatske s mjesta potpredsjednika Savezne Skupštine. Međutim, Žanko se uskoro prometnuo u najgorljivijeg protivnika Hrvatskog proljeća. Serijom napada u beogradskim novinama, prvenstveno Borbi, optuživao je hrvatsko vodstvo za rasturanje SFRJ te se ubrzo prometnuo u udarnu iglu jugounitarizma. Milić je svoju predizbornu kampanju zasnivao na priči o ugroženosti hrvatskog nacionalnog korpusa, tako je i dobio onih par tisuća glasova, ali čim je vidio Sarajevo i namirisao neku od fotelja, pretvorio se u novog hrvatskog Žanka.

Kao što je i Žanko poslužio da kao hrvatski kadar napada hrvatsku politiku, tako i Milić danas iz fotelje sarajevskog studija tuče po hrvatskoj nacionalnoj politici u BiH, i vidi vraga, opet se netko optužuje za rasturanje nečega, samo što sada Milić optužuje Hrvatsku koaliciju kako želi rasturiti BiH.

Teško je objasniti što se događa s hrvatskim političarima kada odu u neki drugu sredinu zastupati interese Hrvatske. Uskoro ćemo trebati poslati nekoga da nas zastupa u Europskom parlamentu, nadajmo se da nećemo izabrati novog Žanka ili Milića.

Od samih naznaka moguće uspostave koalicije između SDP-a i HSP-a u BiH želio sam nazvati Milića te ga upitati o čemu se točno radi. Danima sam, prateći najnovije političke vijesti iz BiH, vrtio Milićev broj u ruci, pitajući se hoću li ga nazvati. Onda se dogodio sasvim slučajan susret na mostarskim ulicama, a pognuta glava Petra Milića Periše sve mi je kazala.