FOTO: Župa Hrasno proslavila 250 godina postojanja

Župa Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije u Hrasnu proslavila je patron župe. Sveto misno slavlje predvodio je Msgr. Ratko Perić, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski uz koncelebraciju 30-tak svećenika. Na samom početku mise biskupa i prisutne vjernike pozdravio je župnik don Antun Pavlović koji je kazao kako župa Hrasno slavi veliki jubilej 250 godina postojanja i zatim u kratkim crtama predstavio povijest župe.

Tek što je imenovan, čekajući da zima popusti i turske vlasti dopuste, trebinjsko-mrkanski biskup Anezmo Katić, u proljeće 1761., zaputio se, iz Dubrovnika, brodom do Slanog, a dalje, na konju, u pohod svojoj biskupiji koja se nalazila pod "turskim jarmom" kako su oni u to vrijeme govorili, a tako je i bilo.. Četiri su župe tada bile: Ravno, Trebinja, Gradac i Dubrave. Najprostranija od njih bila je župa Dubrave, osnovana u proljeće 1704. godine. Obuhvaćala je prostor od Hutova do Mostara i od Metkovića do Ljubinja.

Za njezine župljane biskup piše: "U Dubravama su najbolji kršćani, slični prvim kršćanskim vjernicima u jednostavnosti, poštovanju i vjeri".

Budući da je župa bila prostrana i da svećenik nije mogao dostići potrebama ovih vjernika, biskup je zamolio od Svete Kongregacije za širenje vjere u Rimu dozvolu da podijeli župu Dubrave na dvije župe. Biskup piše: "Ovu stvar bi svakako trebalo odobriti da narod tako prostranog područja ubuduće bude bolje opsluživan, za što drugoga načina ne nalazim." Svoju odluku o podijeli župe sproveo je u jesen iste godine.

Kongregaciji u Rim piše: "Svećenika don Jozu Pazina postavio sam za župnika u Hrasno, koje je jedna polovica župe Dubrave. Bog je njega za ovaj narod i obdario vrlo dobrim vladanjem i pastoralnom revnošću." Don Jozo je bio rodom iz Glumine. Postavljen je za župnika u Hrasno 30. studenog 1761., stoga taj datum i dan možemo smatrati danom utemeljenja župe Hrasno.

Kako biskup napisa, župa je obuhvaćala polovicu župe Dubrave. Njezine su granice išle od Doljani do Mišljena i od Hutova do Bregave. Župa je brojila 70-tak obitelji i oko 650 duša.

Zbog nedostatka svećenika, prvih dvadesetak godina kao najmlađa župa u biskupiji ostajala je bez vlastita župnika. Župu bi tada opsluživali župnici iz Dubrava. Od 1781. župa ima redovito vlastite župnike. (Od tada do danas u Hrasnu se izmijenilo preko 40 župnika i 20 kapelana.)

Kad je župa osnovana nije imala ni crkve ni župne kuće. Budući da je don Jozo bio rodom iz Glumine a i dubravski župnici su u vremenu neposredno prije njega znali stanovati u Glumini možemo pretpostaviti da je i prvo sjedište župe Hrasno bilo u Glumini, možda u rodnoj ili "duminoj kući". Negdje krajem 18. stoljeća a to je bilo vjerojatno kad je došao za župnika u Hrasno don Jure Milošević 1781. župnik se preselio u Vinine - pod Gredu gdje i danas postaje ostatci Dumine kuće. Ta je kuća bila jadna i bijedna kao i sve ondašnje kuće. Hrašnjanski župnik don Ivan Russini, sredinom 19. stoljeća, morao je zbog lošeg stanja kuću napustiti i naseliti se u iznajmljenoj kući u Crnoglavu u zaseoku gdje danas stanuju Gluhići.

Tu je župnik stanovao sve do 1853. godine kad je s pomoću misionarskog društva iz Lyona tadašnji župnik isusovac misionar o. Hilarije Odachovvski na Cerovici u zaseoku Njavre kupio jednu staru seosku kuću s komadom zemlje i vrtom i tu sagradio novi župni stan koji postaje stalno mjesto boravka župnika do dana današnjega.

Zupa više od jednog stoljeća nije imala župne crkve. Župnici su svete mise služili po grobljima, po kućama župljana i u vlastitim kućama. Na području župe u ta vremena se spominju temelji crkve sv. Petra u Glumini, sv. Lovre u Doljanima koji je i tada bila u ruševnom stanju i treća Navještenja B. D. M. Za ovu posljednju o. Vinko Basilc, apostolski vizitator trebinjske biskupije 1856. piše "da ima već četiri godine da su je prisvojili pravoslavci". Gdje je ta crkva bila, doista, ne znamo? Vjerojatno se radilo o nekoj kući u kojoj se služila misa. Godine 1848. župnici i glavari iz Hrasna tražili su ferman iz Carigarda za gradnju nove crkve i kuće za župnika ali su ga dobili tek pred kraj turske vladavine 1874. godine.

Kamen temeljac za novu crkvu postavljen je sljedeće 1875. godine. Zbog ustanka protiv Turaka i nemira koju su nastali gradnja je prekinuta. Ubrzo je došlo do sloma Turske Carevine i dolaska Austro-Ugarske Monarhije i slobode. Crkva u Hrasnu se mogla slobodno nastaviti graditi te je dovršena 1881. godine.

Zbog porasta pučanstva osobito u vremenu između dva rata stara crkva koja je bila dimenzija 10x7 postala je tijesna te se osjetila potreba proširenja odnosno graf\fe nove crkve. Posla se prihvatio tadašnji župnik don Stanko Čotić koji je u ljeto 1935. godine, u samo tri mjeseca, sa svojim župljanima sagradio novu crkvu, ovu današnju dimenzija 18x1 Om s prezbiterijem 6x5m.

Kroz 250 godina svoje opstojnosti župa je rasla ne samo materijalno nego i duhovno. U prošlosti trebinjske biskupije, koliko nas povijesno pamćenje služi, negdje oko polovica njezinih svećenika bila je rodom iz župe Hrasno. I danas ih ima dvadesetak što u našoj što u drugim biskupijama i crkvenim redovima. Pored svećenika tu se i brojne časne sestre u službi Crkve po cijelom svijetu.

Kao što smo napomenuli župa je pri osnutka brojila 70 obitelji i oko 650 vjernika. Taj je broj neprestano rastao sve do u današnje vrijeme kada župa broji doduše više od 200 obitelji ali broj vjernika je slična onomu iz 1761. godine. Da nije uvijek bilo tako navest ćemo samo nekolika statistička podatka iz povijesti župe. Godine 1821. imala je 987 vjernika, godine 1846. 2003 vjernika, godine 1890., kad su od župe već bila odvojena neka sela koja su pripala župi Gabeli, 1243 vjernika. Najveći broj vjernika bio je između dva rata. Prema izvještaju don Stana Čotića iz 1940. župa je brojila 234 obitelji, vjernika 2467.