Zaleđe Neuma krije mnogo zanimljivih mjesta koja je šteta ne obići. Iako čovjek misli da zna što se sve krije u njegovu okruženju, pravo je zadovoljstvo naučiti i vidjeti nešto novo. Protekli vikend ekipa našega portala odlučila je posjetiti seosko domaćinstvo Matuško u Moševićima. Idealan dan za izlet, i naš ljubazni domaćin Davor, učinili su ovaj dan nezaboravnim.
Iako već upoznati s time što agroturizam Matuško nudi, iznenadili smo se kada nas je naš domaćin proveo kroz nadograđene i nove dijelove domaćinstva. Tu je velika, stara kornjača za koju najstariji u selu tvrde da nikada u životu nisu vidjeli toliki primjerak. Pronađena je uz cestu, a sada je ponosni vlasnik svojeg ogradjenog dijela zemlje.
Dva psa, Boni i Nera, motaju se oko nogu cijelo vrijeme i svojom veselom igrom vas mame da se vratite u djetinjstvo. Troje malih mačića, kao male loptice, samo spavaju i igraju se, istražuju svaki dostupni kutak okruženje, igrajući se sa Bonijem i Nerom i pokazujući nam tako sklad i suživot psa i mačke, dvije nespojive stvari. Pravo oličenje seoskog kraja daju koke i pilići, te ostale domaće životinje..
I napokon, najzanimljiviji stanar domaćinstva je Pako. Pako je magarac koji je tek odnedavno kod Davora. Pun je čičaka ali vas svojim očima gleda tako da ga poželite naprosto zagrliti. Inače, Pako je odrastao u skučenom prostoru, pa dok je bio mlad imao je probleme s nogama i nije imao dosta prostora za kretanje, no kako je došao na ovo imanje ima svoj poseban, veliki prostor, u kojem uživa.
Nakon izvrsnog aperitiva jeli smo još izvrsnije jelo pripremljeno pred našim očima, domaće i svježe, a sve smo skupa zalili odličnim domaćim crnim vinom i zasladili se suhim smokvama.
Možda će vam cijela ova priča zvučati smijesno, jer mnogi to imaju svaki dan. Ali ako se zapitate kada ste u tome zadnji put zaista uživali onda stvar postaje zanimljivija. Izloženi svakodnevnom stresu i rutini skloni smo zaboraviti lijepe stvari kojima smo okruženi. A jedan ovakav dan u Moševićima, opušten i ležeran, bio je pravi punjač baterija za dane koji slijede.
I dok smo uživali naganjajući loptu sa Bonijem, češkajući Paku po glavi i grickajući slatke smokve, iznad glava nam je proletio avion. Visoko gore, na putu za tko zna gdje, vidjeli smo samo bijeli trag na plavom nebu. I upitali se gdje li putuje i tko li je u njemu? Znaju li da postoji mjesto gdje se osjećate kao kod kuće, a niste kući? Znaju li koliko je slatka rakija od višnje i koliko je ukusno meso ispod peke?
A onda pomislili ... Nije nas briga znaju li oni, važno je da mi znamo i uživamo, te da ćemo ove dojmove prenijeti čitateljima našeg portala.