Četvrtak, 02 Lipanj 2011 07:00
Potaknuti radionicom u okviru projekta ''Zajedno smo jači'', na kojoj je voditeljica radionice Jasna ispričala priču o potrebama djece u Africi, učenici 8b razreda Osnovne škole Kardinala Stepinca iz Neuma zapitali su se postoji li mjesto i za njih u cijeloj toj priči. Gledajući tužne okice kojima je trebalo tako malo da budu sretne odlučili su skromnom donacijom učiniti nešto dobro za gladnu djecu Afrike.
Ovaj tekst preuzet je sa Čapljinskog portala.
Odricanjem od jednog soka taj dan osigurali su da jedno dijete jede cijelu godinu dana.
Ovaj tekst preuzet je sa Čapljinskog portala.
Učenici su pomogli onoliko koliko su mogli a da ni sami možda nisu svjesni koliko je to puno i koliko znači djetetu koje nikada nije ni čulo za njih i za mjesto Neum.
Ovaj tekst preuzet je sa Čapljinskog portala.
Donacijom preko Udruge Zdenac iz Splita na ime projekta ''Zaboravljena siročad'' ponosno su pokazali da su već veliki ljudi koji razmišljaju o potrebama onih koji nisu u stanju sami sebi učiniti život boljim.
Ovaj tekst preuzet je sa Čapljinskog portala.
Učenica 8b razreda Nives Mustapić napisala je pismo o ovoj akciji, koje na našem portalu prenosimo u cijelosti
Ovaj tekst preuzet je sa Čapljinskog portala.
Učenici su pomogli onoliko koliko su mogli a da ni sami možda nisu svjesni koliko je to puno i koliko znači djetetu koje nikada nije ni čulo za njih i za mjesto Neum.
Ovaj tekst preuzet je sa Čapljinskog portala.
Donacijom preko Udruge Zdenac iz Splita na ime projekta ''Zaboravljena siročad'' ponosno su pokazali da su već veliki ljudi koji razmišljaju o potrebama onih koji nisu u stanju sami sebi učiniti život boljim.
Ovaj tekst preuzet je sa Čapljinskog portala.
Učenica 8b razreda Nives Mustapić napisala je pismo o ovoj akciji, koje na našem portalu prenosimo u cijelosti
Koliko smo zapravo solidarni...
Samim ulaskom u to neko toplo okruženje dočekala nas je srdačna dobrodošlica. Iako smo osmi razred nismo nikada imali iskustva sa nekom vrste radionica i grupnim radom.
Druženje smo započeli naizgled smiješnom ali nadasve poučnom igricom. Sjeli smo na pod, uhvatili se za ruke i zajedno sa tetom Jasnom složno se pokušali ustati. Nadam se da je moj razred shvatio poruku. Zajedno smo jači, sam ne možeš uspjeti.
Kroz razgovor sa našom velikom humanitarkom, shvatili smo koliko samo trebamo biti zahvalni dragom Bogu na svakoj majici i svakom komadu kruha. Žalimo se kada nam se pokvari računalo, a netko ga i nema. Ljuti smo kada u kući nema slatkiša a djeca siromašne Afrike i ne znaju okus čokolade. Budimo sretni……
Slike koje smo gledali doimale su se nestvarno i iako smo njima često okruženi, uvijek iznova bude osjećaj tuge i sažaljenja.
Zar ta djeca nisu zaslužila mrvicu roditeljske brige i ljubavi, pravo na školovanje i pitku vodu. Oni su tako bespomoćni i ograničeni. Tu su na sreću plemeniti ljudi koji su im boraveći s njima postali i otac i majka, i djed i tetka.
Kroz čitanje jedne nadasve poučne priče o malom nejakom Siniši, vidimo što znači riječ zdravlje i ljubav. Što bi on samo dao da i onih pet minuta može zaigrati kao i ostala djeca. Što bi samo dao da je poput ostalih.
Što je zapravo solidarnost? Kako četrnaestogodišnjaci shvaćaju tu riječ, dubokog i velikog značenja.Dobili smo zadatak napisati sve čega se sjetimo vezano za nju. Mislim da smo poprilično dobro izvršili zadatak.
Popunili smo papire, ali jedno pitanje je ostalo neriješeno. Jesmo li mi solidarni, živimo li ono zajedništvo, pomaganje, druženje, ljubav i radost koje smo napisali?
Dovoljno je da se zamislimo jesmo li zaslužili biti sretniji od djece Afrike.
Jedno veliko hvala teti Jasni, Ani i Dubravki koje su nam pomogle da se zapitamo i na tren shvatimo kako se nikada, ali nikada ne smijemo žaliti na ono što imamo i žuditi za onim što nemamo.
Druženje smo započeli naizgled smiješnom ali nadasve poučnom igricom. Sjeli smo na pod, uhvatili se za ruke i zajedno sa tetom Jasnom složno se pokušali ustati. Nadam se da je moj razred shvatio poruku. Zajedno smo jači, sam ne možeš uspjeti.
Kroz razgovor sa našom velikom humanitarkom, shvatili smo koliko samo trebamo biti zahvalni dragom Bogu na svakoj majici i svakom komadu kruha. Žalimo se kada nam se pokvari računalo, a netko ga i nema. Ljuti smo kada u kući nema slatkiša a djeca siromašne Afrike i ne znaju okus čokolade. Budimo sretni……
Slike koje smo gledali doimale su se nestvarno i iako smo njima često okruženi, uvijek iznova bude osjećaj tuge i sažaljenja.
Zar ta djeca nisu zaslužila mrvicu roditeljske brige i ljubavi, pravo na školovanje i pitku vodu. Oni su tako bespomoćni i ograničeni. Tu su na sreću plemeniti ljudi koji su im boraveći s njima postali i otac i majka, i djed i tetka.
Kroz čitanje jedne nadasve poučne priče o malom nejakom Siniši, vidimo što znači riječ zdravlje i ljubav. Što bi on samo dao da i onih pet minuta može zaigrati kao i ostala djeca. Što bi samo dao da je poput ostalih.
Što je zapravo solidarnost? Kako četrnaestogodišnjaci shvaćaju tu riječ, dubokog i velikog značenja.Dobili smo zadatak napisati sve čega se sjetimo vezano za nju. Mislim da smo poprilično dobro izvršili zadatak.
Popunili smo papire, ali jedno pitanje je ostalo neriješeno. Jesmo li mi solidarni, živimo li ono zajedništvo, pomaganje, druženje, ljubav i radost koje smo napisali?
Dovoljno je da se zamislimo jesmo li zaslužili biti sretniji od djece Afrike.
Jedno veliko hvala teti Jasni, Ani i Dubravki koje su nam pomogle da se zapitamo i na tren shvatimo kako se nikada, ali nikada ne smijemo žaliti na ono što imamo i žuditi za onim što nemamo.
{gallery}osnovci_neum_za_afriku{/gallery}
Ana Piccolotti | ČA::portal
Komentiranjem pristajete na Uvjete korištenja:
U komentarima je zabranjeno otvoreno vrijeđanje, bez obzira o kakvom je vrijeđanju riječ i na koga se odnosi. Ukoliko se ne slažete sa člankom ili nečijim mišljenjem slobodno to komentirajte, ali argumentirano i bez uvredljivih izraza.
Prilikom pisanja komentara pridržavajte se osnovnih pravila komuniciranja. Autori komentara prilikom pisanja moraju imati na umu da njihove IP adrese nisu zaštićene ni po kojoj osnovi i u skladu s tim trebaju paziti na sadržaj komentara za koji su sami odgovorni!
Korisničke komentare caportal.info u bilo kojem trenutku može ukloniti s portala bez prethodne najave.
Komentari su djelo i osobno mišljenje naših posjetitelja, caportal.info ni na koji način ne odgovara za njih, kao ni za eventualne reakcije.