Kako je družba Bože Petrova porazila Jambu kralja mandarina

Mladi psihijatar Božo Petrov i njegovi politički istomišljenici dugo su se, poput prvih kršćana, skrivali u metkovskim katakombama. Njih je desetak u strogoj tajnosti sastavljalo program za MOST – neovisnih lista kako bi napokon srušili svemoćnoga gradonačelnika Metkovića Stipu Gabrića Jambu koji već 16 godina vlada gradom gotovo bez oporbe.

 
Božo Petrov i njegovi "učenici" skrivali su se gotovo godinu dana, sastajući se svaki put u drugoj kući i pazeći pritom, kao da je Metković pod turskim zulumom, da ih Jambove "uhode" ne otkriju. U tom ilegalnom radu polako se širio popis odabranih koji se s vremenom popeo na petnaestak članova. Uglavnom je riječ o mladim, obrazovanim i urbanim ljudima koji su, kažu, posebno vodili računa o tome da nemaju osobni interes za bavljenje politikom. Uspjeli su ostati u ilegali sve dok nisu zaključili kako je vrijeme da krenu u frontalni napad na "metkovskog cara i kralja mandarina" Jambu. Kada su Božo Petrov i njegova družina izašli iz gerile, nisu potpuno napustili "gerilsko ratovanje" jer su se sada okrenuli agresivnom i, pokazalo se, vrlo učinkovitom gerilskom oglašavanju. Samo nekoliko dana prije Božića prošle godine oblijepili su Metković plakatima koje su sami osmislili i dizajnirali tako da je jedini trošak bio tisak. Željeli su upozoriti na to da je politička močvara u Metkoviću veća od one u dolini Neretve prije melioracije.
– Prvo smo postavili plakat na kojem je pisalo: "Oni su svi ispod površine uvezani", zatim smo postavili plakate s natpisom: "A nas su uvezali". U trećoj fazi postavili smo plakat: "Biti povezan, a ne vezan" – otkriva mi vodstvo MOSTA svoju strategiju borbe protiv Jambe, ali i cijelog političkog establišmenta u Metkoviću. Oni su takvom strategijom željeli MOST pozicionirati kao jedinu pravu alternativu Jambi, a sve druge političke stranke kao njegove prirepke koje kontrolira. MOST je postao najveće iznenađenje lokalnih izbora jer je dobio većinu u gradskom vijeću, a kandidat za gradonačelnika Božo Petrov ulazi u drugi krug s velikom prednošću. Osvojio je čak 45 posto glasova i zaista bi se trebalo dogoditi čudo da ga Jambo, koji je u prvom krugu dobio za njega mizernih 30 posto, prestigne u drugom krugu.
Obrađuje 300 hektara
Dok je kiša natapala plodnu metkovsku dolinu, što je posebno razveselilo Jambu koji obrađuje 300 hektara zemlje, s vodećim ljudima MOST-a razgovarao sam u restoranu na obali Neretve u prigradskom naselju Vid, koji je poznat po velikom arheološkom muzeju. Vodstvo MOSTA je iznimno mlado, uglavnom su u ranim tridesetim te s ponekom sijedom glavom kao što je legenda metkovskog ekološkog pokreta Markica Vuica.
Neosporni lider te ambiciozne organizacije, koje protivnici iz Jambina stožera posprdno zovu Družba Pere Kvržice ili jednostavno sekta, neosporno je Božo Petrov koji je, za razliku od sadašnjega gradonačelnik, vrlo miran, čak bi se moglo reći i zatvoren. Rođen je prije 34 godine u Metkoviću, oženjen je i otac troje djece. Nakon specijalizacije psihijatrije u Zagrebu zaposlio se kao psihijatar u bolnici u Mostaru. Potječe iz vrlo religiozne obitelji koja je generacijama vezana uz crkvu svetog Ilije koju vode vrlo utjecani franjevci. Petrov nije završio odličnu metkovsku gimnaziju, nego je pohađao klasičnu gimnaziju u Sinju jer je krenuo u svećenike. Iako Petrov neće priznati da crkva i lokalni franjevci imaju veze s njima, neosporno je da franjevcima nije mrsko to što MOST i Petrov preuzimaju vlast u Metkoviću. Petrov je zapravo prototip vjernika kakvih bi Crkva voljela imati što više u politici.

– Jesam odgojen u kršćanskom duhu, ali Crkva ne stoji iza nas – kazao je Petrov koji vrlo dobro kontrolira svoje emocije. Odbija i svaku pomisao da je neki rigidni konzervativac koji je zatvoren prema drugima. Profesor povijesti i kandidat za zamjenika gradonačelnika Nikola Grmoja govori strastveno, ali vrlo suvislo, zanimljivo i elokventno o programu i političkoj poziciji MOST-a. Njegov nastup mi se učinio jako poznatim, a onda sam se sjetio da ne samo da ima isti dikciju kao Metkovac Igor Štimac nego da je i jednako elokventan.
– Jambi najviše zamjeramo netransparentnost i stavljanje osobnih interesa ispred interesa grada. Svi političari razmišljaju na isti način. U MOST su ušli ljudi koji se nisu bavili politikom i koje Jambo ne može kupiti – rekao je Petrov, a njegov suradnici kimaju glavom potvrđujući da se slažu sa "šefom". Iako je Petrov lider, kažu da odluke donose kolektivno. Tijekom razgovora uvjerio sam se da stranačka stega još nije došla u MOST. Petrov nešto počne govoriti, njegov ga kolega dopuni, a onda kolegica zaključi. Ponekad znaju i polemizirati o nekim prijepornim pitanjima. Sada je to simpatično, ali bi im moglo stvarati probleme kad preuzmu vlast. Drugi je problem što vodeći ljudi MOST-a praktično nemaju političkog iskustva.
Dok se MOST vodi kolektivno, Jambo prakticira sasvim drugi tip političkog upravljanja. U posljednjih šesnaest godina potpuno se poistovjetio s Gradom pa za sve koji su se zaposlili u njemu kaže da im je on dao kruh u ruke. Iako neće priznati, na njemu se vidi da je poprilično iznenađen rezultatima izbora i da ga jako boli što ga je porazila neka "sekta".

Mandarine, kupus i jagode
Jambo je samodopadan, samouvjeren, ali i iznimno ljubazan sugovornik i domaćin. Podsjeća na trgovca koji pod svaku cijenu želi prodati svoj proizvod, ali ta njegov želja nikada ne prelazi u neprimjerenu agresivnosti i neugodnost. S njim sam razgovarao dva puta. Jedan sat u restoranu, a onda smo zajedno s fotografom išli u obilazak Metkovića. Pokazao nam je i svoje mandarine, kupus i jagode.
Jambo je istinski zaljubljenik u poljoprivredu, ali ima i onaj problem koji imaju mnogi koji su uspjeli zaraditi novac. Za one koji nisu uspjeli ili, kako bi Amerikanci rekli, nisu imali sreće, nema previše sućuti. Misli da je problem u njima jer ne žele dovoljno raditi.
– Prijatelju, tko hoće raditi, može zaraditi – kazao je Jambo dok se kroz blatne putove između urednih poljoprivrednih parcela vozimo u njegovu skupocjenom terencu mercedesu. Jede jagode koje je upravo ubrao i hvali se kako on i njegova obitelj proizvedu toliko voća i povrća da bi mogli napraviti kolonu tegljača od Metkovića do Zagreba, a to je nekih 500 kilometara. Ponosno kaže da je diplomirao na breskvi, a magistrirao na mandarini.
Pitam ga gdje je pogriješio, ali Jambo nije od onih koji lako priznaju pogreške.
– Svaki je čovjek od krvi i mesa i svaki čovjek griješi. Kada pogriješim, ja se ispričam. Ipak, u svome životu ništa ne bih mijenjao. Danas su Metković i Jambo brendovi. Ne mora Jambo biti gradonačelnik, ali uvijek će ostati brend, kralj mandarina i kralj kupusa – rekao je Jambo koji je govorio i o svom nekadašnjem mentoru, a sada žestokom kritičaru Luki Bebiću. Nije bio nimalo blag prema njemu.
– Iza magarca ostane samar, iza konja ostane sedlo, a iza svakog čovjeka ostaje nešto konkretno. Iza mog mentora u dvadeset i nešto godina bavljenja visokom politikom u Metkoviću i dolini Neretve nije ostalo ništa nego njegova vila u Komarnoj, obnovljena kuća u Desnama, veliki maslinik i veliki voćnjak koji je Jambo sadio – kaže kralj mandarina i dodaje kako su u šesnaest godina iza njega ostale stotine novih i završenih projekata. Ne postoji nijedno selo koje nije dobilo vodu, kuća koja nema asfalt i javnu rasvjetu. Sagradio je četrnaest kvartovskih igrališta.
Čak mu i najveći protivnici priznaju da ima veliku radnu energiju. Otkrio mi je da nije bilo nijednog sprovoda u prošlih tridesetak godina u neretvanskoj dolini, a da on ili netko iz njegove obitelji nisu na njega došli. Jambo je izračunao da je bio na otprilike šesto sprovoda. S rođakom poznatim oftalmologom Nikicom Gabrićem organizira operacije oka za Metkovce i tvrdi da su svi koji su se javili i operirani. Možda mi se pod Jambinom sugestijom i učinilo da se u Metkoviću nosi manje naočala nego u ostatku Hrvatske.
Međutim, ako je Jambo savršen, zato su mu onda birači okrenuli leđa. Prije svega, riječ je o "zamoru materijala" pa građani Metkovića jednostavno žele promjene. Drugo, možda je još veći problem u tome što ljudi više ne žele da im jedan od najbogatijih ljudi ima i vlast jer je tako moć, novac i slava u jednim rukama. Treće, Jambo nije sagradio jasan sustav upravljanja, što znači da za najbanalniju gradsku uslugu treba tražiti njegovu intervenciju, a to je ljudima jednostavno počelo ići na živce. I na kraju, možda najbitnije, kriza je u Hrvatskoj i država više ne može toliko izdvajati kao dosad. U Metkoviću je infrastruktura odlična, ali nema posla.

Na burzi 2800 ljudi
U gradu od 18.000 stanovnika čak je 2800 ljudi na burzi, što je iznimno visoki postotak. Građani ipak žive nešto bolje nego što to pokazuju statistike. Plodna neretvanska dolina, a mnogi Metkovci imaju zemlju, vrlo je česti izvor dodatnih prihoda. Ima slučajeva da se ljudi prijavljuju na burzu kako bi dobili i neka prava, a zapravo zarađuju vrlo dobro od poljoprivrede. Metković je posebno zanimljvi po tome što ni u socijalizmu u njemu nije bilo veće industrije. Postojao je trgovački div Razvitak u kojem je bilo zaposleno više od 2000 ljudi, koji je propao. Jambini politički protivnici tvrde da ga je upravo on uništio. Kritičari će potiho reći da je ratni profiter, da se obogatio mijenjajući jugosalvenske dinare u Hercegovini i da je Hrvatskoj vojsci u ratu prodavao "krumpir i kupus" po višestruko većim cijenama od tržišnih. Jambo se hvali da je protiv njega podignuto više od stotinu kaznenih prijava.
– Ovih 108 prijava otišlo je u koš, a 109. mi je najdraža i najslađa i ona će završiti u košu. Prijava je da sam oštetio državni proračun RH u korist proračuna Metkovića u visini od 4,5 milijuna kuna. Metkovićem su od njegova osnutka 1422. prolazili pljačkali, različiti osvajači i vlastodršci, ali nitko ga nije pljačkao kao što ga pljačka Zagreb. Zato sam nesretan što samo proračun RH oštetili samo za 4,5 milijuna kuna, a ne za 450 milijuna kuna – rekao je Jambo.
MOST optužuje Jambu da je samo "razvlačio asfalt, otvarao mrtvačnice i uređivao zelene površine". Čak je, tvrde, biračima prije izbora dijelio šećer, sol, higijenske potrepštine pa čak i novac. Jambo je gradio kult ličnosti, a svi koji su mu se suprotstavili bili su ugroženi egzistencijalno, a neki i fizički. MOST tvrdi da su neki njihovi simpatizeri imali problema samo zato što ga lajkali na Facebooku. Teško je naći sugovornika koji će otvoreno govoriti o stanju u gradu jer svi na neki način ovise o njemu. Zoran Božinović, vlasnik pizzerije Milano, kaže da se kriza osjeća zadnjih godina, nigdje nitko ne radi, a oni koji rade ne dobivaju plaću. Plaće su samo sigurne u gradskoj upravi i državnim tvrtkama. Božinović kaže da ima pizzeriju 19 godina, ali da nikada nije bilo teže. Kaže da se u zraku osjećalo da će biti promjena.
– Ljudi su željeli promjene i dobili su ih. Svatko tko će pridonijeti da se netko zaposli, dobro je došao – zaključuje Božinović.

Otvoreni prema Hercegovini
Metkovci su posebno ponosni na svoju rukometnu tradiciju. Mišo Tomislav Veraja legenda je metkovskog rukometa. Sa sjetom se prisjeća kako je bio u momčadi koja je 1979. godine ušla u prvu jugoslavensku ligu. Kaže da je prvi sport u Metkoviću uvijek bio nogomet, a drugi rukomet. Sjeća se da je izbornik nogometne reprezentacije Igor Štimac počeo kao rukometni golman, a onda je počeo trenirati nogomet. Rukometni izbornik Slavko Goluža također je iz Metkovića. Tek je napomenuo da bi i Goluža i Štimac više mogli napraviti za svoj kraj.
Veraja kaže da su ga iznenadili izbori jer je dosad Jambo bio nedodirljiv. U blizini dvorane sreli smo i poznatog olimpijca Patrika Ćavara. Iako otvoreno ne podržava MOST, Ćavar kaže da je dobro da dođu mladi ljudi sa svježim idejama.
Popularna metkovska rock skupina Spaček također podržava političke promjene u gradu. Nakon dvadeset godina ponovo su se okupili samo zbog MOST-a i Bože Petrova. Član grupe Spaček i poznati radijski voditelj Goran Komazin Meka kaže da je Metković u posljednjih petnaestak godina izgubio svoj nekadašnji prepoznatljivi urbani identitet. Metkovska scena više ne postoji kao nekada prije dvadeset godina kada je Metković vrvio od kulturnih događanja. Pogrešna je percepcija da je Metković poljoprivredni, pa čak i "seljački" grad.
– Metković je bio grad kulture, dijaloga, socijalne ravnopravnosti. Previše je mladih otišlo jer se nisu mogli nositi s malograđanštinom. Malograđanska i defetistička atmosfera je prisutna u posljednjih petnaestak godina – istaknuo je Komazin.
Jozo Jurković ravnatelj je gimnazije već šesnaest godina, koliko je i Jambo gradonačelnik. Ponosan je na svoju gimnaziju koja je među deset najkvalitetnijih u Hrvatskoj. Ne želi govoriti o politici, ali zato Metkovce opisuje kao gostoljubive, kooperativne i srdačne. Zaista, Metkovci su puno otvoreniji prema svojim susjedima u Hercegovini nego drugi dalmatinski gradovi.
– Ulaže se puno u znanje. Sigurno smo iznad hrvatskog prosjeka kada je riječ o infrastrukturi i razini znanja učenika – kaže Jurković.
Metković želi promjeni i gotovo je sigurno da će ih dobiti. MOST ima veliku podršku, ali i veliku odgovornost da ne iznevjere svoje sugrađane. Neće im biti lako jer je država u krizi, gradska blagajna je prazna, oni su neiskusni a očekivanja birača su prilična. A tu će im u oporbi puhati za vrat uporni Jambo koji sigurno neće otići u političku mirovinu. Koliko god voli kupus i mandarine, još draži mu je novac, moć i medijska pozornost.

Dražen Ćurić | Večernji list