Košarkaši Čapljine nakon tri kola su neporaženi. Veliki doprinos tom rezultatu dao je i Čitlučanin Mile Galić. Nekadašnji igrač Širokog, Posušja, Gruda i zagrebačke Dubrave, već treću godinu je član čapljinskog prvoligaša. Prenosimo intervju koji je Mile dao za portal brotnjo-sport.info.
Mile, prokomentiraj učinak Čapljine na startu prvenstva? - Sve ide po planu. Pobjede protiv Hercegovca, Vogošće i Leotara i stopostotni učinak je ono što smo priželjkivali. Slijedi nekoliko teških utakmica. Prvo idemo u Mrkonjić Grad na jedno teško gostovanje a zatim Borac i Igokea. Mi ćemo dati maksimum, pa što bude. Svako gostovanje je teško i morate biti cijelu utakmicu raspoloženi da dođete do pobjede.
Koliko si zadovoljan svojim učinkom u prva tri kola? - Mogu kazati da sam iznimno zadovoljan, jer i minutaža i učinak govore kako imam konstantu igre. Trener mi ukazuje povjerenje i ja ga nastojim iskoristiti. Ove godine imam više slobode u igri.
Kako uspoređuješ lanjsku momčad Čapljine s ovogodišnjom? - Ima dosta promjena. Ove godine smo dosta mlađa momčad što daje jednu lepršavost i brzinu, iako smatram da nismo još pokazali što sve možemo. Očekujem u sljedećim susretima da budemo i jači.
Košarka u Čapljini se vratila na velika vrata. - Tako je! Dogodio se jedan procvat košarke i ljudi su prihvatili ovaj sport. Drago mi je da je tako jer čapljinska publika poznaje košarku i iz toga kraja su ponikli sjajni igrači i trener Jasmin Repeša.
Kako je tebe prihvatila domaća publika? - Osjećam se kao kod kuće i nikad nisam osjetio da me manje gledaju nego nekog domaćeg igrača.
U jednom si razgovoru najavio povratak u matični klub „Brotnjo". - Vidjet ćemo što će sezona donijeti. Zasad sam član Čapljine i nije profesionalno govoriti o angažmanu u drugom klubu. Moja želja je svakako karijeru završiti u matičnom klubu, ali, još je rano govoriti.
Kako komentiraš igre matičnog kluba? - Drago mi je prije svega da se košarka vratila u Čitluk. Ipak je uz Široki taj kub bio vodeća momčad hercegbosanske košarke puno desetljeće. Ove sezone imali su nesretan poraz od Bosne ali su sve vratili odličnom igrom protiv Vogošće. Drago mi je zbog mojih prijatelja Dugandžića, Leske i drugih momaka. Za nešto više potrebno je raditi s mladim igračima jer oni su jamac da Brotnjo u budućnosti bude premijerligaška momčad.
Košarku si počeo u vrijeme kada je Brotnjo bilo u vrhu bh. košarke. Kako je tekla tvoj karijera? - Bilo je to vrijeme kad su svi bili ludi za košarkom. Kada sam imao 10 godina, upisao sam se i tako je počelo druženje s loptom. Još u kadetskoj konkurenciji sam otišao u Cibonu a potom u Dubravu. Nakon Zagreba, karijera je nastavljena u Širokom i to mi je bila prekretnica. Odigrao sam dosta dobre tri sezone nakon čega sam prešao u Grude a potom u Posušje.