Louise Arbour,predsjednica Međunarodne krizne skupine: Vlast u Federaciji BiH je nelegalno formirana

Louise Arbour, predsjednica Međunarodne krizne skupine, vodeće svjetske nevladine organizacije koja upozorava na trusna područja diljem svijeta, uputila je vodećim europskim dužnosnicima dramatično pismo u kojemu poziva na žurno rješavanje situacije u BiH koja je uzavrela potezima domaćih vlasti, ali i nepromišljenim, politikantskim i jednostranim uplitanjem međunarodne zajednice.

Pri tome se detektira nepotrebna pristranost međunarodne zajednice, uspostava nezakonite vlasti u Federaciji i isključivanja legitimnih hrvatskih političkih predstavnika, kao i moguće posljedice organiziranja referenduma u Republici Srpskoj. Ključna je poruka Arbour, koja je bila i glavna haaška tužiteljica, da bi se trebala organizirati međunarodna konferencija kako bi se potaknuo unutarnji dijalog, dok bi se pak Ured visokog predstavnika trebao prestati uplitati i arbitrirati u korist jedne od triju strana i istodobnom kažnjavanju dviju drugih. U pismu koje sadrži više preporuka za domaće vlasti, ali i međunarodnu upravu, inzistira se na takvoj konferenciji kojom bi se ponovno osnažila pozicija države BiH. Istodobno, umjesto Ureda visokog predstavnika poziva se na jačanje Ureda Europske unije u BiH koji bi imao znatno jaču ulogu.

Bez ustezanja, čelnica ICG-a je upozorila kako je vlast u Federaciji nezakonita te je pozvala na ukidanje odluke visokog predstavnika Valentina Inzka koji je legalizirao vlast u Federaciji, iako je Središnje izborno povjerenstvo (SIP) BiH proglasilo takvu vlast nezakonitom. Pri tome se poziva na konstituiranje zakonitog Doma naroda te izbor legalnih predsjednika Federacije i nove vlade. Poziva se dva HDZ-a na sudjelovanje u vlasti, a od SDP-a se traži da omogući zaživljavanje legalne države. Istodobno, u slučaju Republike Srpske i najavljenog referenduma Arbour sugerira kako referendum ne treba zabranjivati, jer neće biti ni priznat.


Pismo prenosimo u cijelosti:

- BiH se suočava s najtežom krizom od kraja rata 1995. Legitimitet državnih institucija je pod napadom sa svih strana; nasilje nije trenutačna prijetnja, ali ako se ovaj proces nastavi, realno ga je očekivati u bliskoj budućnosti. Dok je situacija rastuće zabrinjavajuća, do točke da se Krizna skupina plaši da Srbi i Hrvati ne napuste državne institucije, mi mislimo da međunarodna zajednica treba izbjeći donošenje naglih odluka koje bi mogle produbiti krizu i gurnuti stranke k maksimalističkim pozicijama, napisala je prije nekoliko dana Louise Arbour, predsjednica Međunarodne krizne skupine, u pismu upućenom veleposlanicima u BiH te predsjednicima svih najvažnijih europskih institucija.

Strateški razmišljati
Umjesto toga, i međunarodni i domaći političari trebaju se ponovno uključiti u strateško razmišljanje o budućnosti zemlje.

BiH nema vladu na državnoj razini ni sedam mjeseci nakon izbora, uz male šanse da do formiranja iste uskoro i dođe. Vlada većeg entiteta, Federacije BiH, nezakonito je formirana 17. ožujka i osporena je od dviju najvećih hrvatskih stranaka. Hrvati su sada formirali svoj paralelni HNS. RS je raspisala provokativni referendum da zatraži mišljenje građana o zakonima koje je nametnuo visoki predstavnik te o državnom pravosuđu. Iako ono nema pravni značaj, ono može osigurati javnu podršku da Srbi napuste državne institucije, i zaista, ukoliko se trend nastavi, lako je zamisliti bošnjačke stranke kako kontroliraju propalu i bankrotiranu državu čije su institucije napustili Srbi i Hrvati.

Svi uključeni dijele krivicu za aktualnu krizu, uključujući međunarodnu zajednicu. Odluka visokog predstavnika od 27. ožujka da suspendira odluku SIP-a kojom je poništeno formiranje federalne Vlade, kao i naknadno uplitanje u pravo da se žali na tu odluku, uzdrmalo je državne institucije i vladavinu zakona. Bilo bi još gore ako bi ova odluka bila popraćena pokušajem da se poništi odluka RS-a o referendumu, ili da se nametnu sankcije protiv predsjednika Dodika - i zbog toga što bi takvi pokušaji vjerojatno naišli na odbijanje i referendumsku kampanju učinili još više destabilizujućom.

Nesposobnost EU-a da ojača svoje izaslanstvo u BiH i njezina šefa opremi odgovarajućim autoritetom i ovlastima kako bi mogao snažno i konstruktivno usmjeravati međunarodnu politiku, doprinijela je općem neredu. Slabljenjem daytonskog konsenzusa i jačanjem opravdanih zabrinutosti za integritet BiH i mir, ovo nije vrijeme kada se mikromenadžmentom može riješiti ova kriza putem tehničkih mjera. Konferencija na visokoj razini, iznad razine Upravnog odbora PIC-a, trebala bi postaviti međunarodnu politiku na čvrste temelje.

Međunarodna zajednica mora postaviti svoje ciljeve u BiH, usmjeriti ih prema realnom jačanju svojih sada narušenih ovlasti i, iznad svega, ograničiti se od kontraproduktivnog petljanja u lokalnu politiku. Vijeće za vanjske poslove bi trebalo sazvati takvu konferenciju, koja bi se trebala održati u svibnju i znatno prije referenduma koji je planiran za sredinu lipnja. Na ovoj konferenciji:

• svi međunarodni čimbenici trebaju potvrditi opredijeljenost za Dayton, ustave BiH i njena dva entiteta i teritorijalni integritet BiH;

• međunarodni sudionici trebaju objaviti da entitet koji se pokuša odvojiti, neće dobiti nikakvo diplomatsko priznanje niti pomoć;

• Upravni odbor Vijeća za provedbu mira (PIC) se treba obvezati da otkloni visokog predstavnika od lokalne politike i da umanji stupanj aktivnosti njegova ureda, da bi se ovome dala konkretna forma, a da bi se doprinijelo ponovnoj izgradnji visokog predstavnika kao neutralnog arbitra i jamca mira, trebalo bi njega i njegov ured izmjestiti iz BiH, možda u Beč ili Ženevu;

• Upravni odbor Vijeća za provedbu mira (PIC) bi također trebao odlučiti da bonnske ovlasti, koje su visokom predstavniku omogućavale neograničen izvršni i zakonodavni kapacitet, u buduće mogu biti korištene isključivo u hitnom slučaju kada je izravno ugrožen mir;

• Europska unija treba imenovati jednog, osnaženog, predstavnika;

• Visoki predstavnik bi trebao povući suspenziju SIP-ove odluke u svezi s formiranjem federalnog Doma naroda i izbora federalnog čelništva.

Vijeće za vanjske poslove, a u konačnici i međunarodna konferencija, trebali bi pozvati bh. lidere da pokažu svoju opredijeljenost za Dayton i ustavni poredak tako što bi bez odlaganja poduzeli sljedeće korake:

• Da Narodna skupština RS-a povuče svoju odluku o održavanju referenduma. Ako referendum ipak bude održan, predsjednik Dodik bi trebao javno isključiti mogućnost bilo kakvih unilateralnih poteza koji bi doveli u pitanje državni Sud, kao što su povlačenje srpskih predstavnika ili odbacivanje njegove nadležnosti, što bi značilo uvertiru u entitetsku deklaraciju o neovisnosti, a moglo bi gurnuti BiH u građanski rat;

• Čelnik SDP-a Zlatko Lagumdžija bi trebao dopustiti federalnom Parlamentu da izabere entitetskog predsjednika i potom imenuje vladu koja je u skladu s entitetskim Ustavom;

• Lideri HDZ-ova bi trebali instruirati svoje izaslanike da sudjeluju na sjednici i formiraju federalnu vlast te da surađuju s vladinim institucijama. HNS bi trebao biti ograničen na koordinirajuću ulogu, dok bi povjerenstvo federalnog Parlamenta radilo na reformi entiteta;

Vijeće sigurnosti UN-a bi na svojoj sjednici 9. svibnja također moglo biti pozvan da zatraži isti set akcija, navodi se u ovom pismu.

Povlačenje iz provalije
U slučaju da jedna ili druga od bosanskohercegovačkih strana odbije preporučene akcije, međunarodna zajednica bi se u prvi mah trebala suzdržati od pokušaja da im nametne specifične kazne, a umjesto toga jasno staviti do znanja da će morati živjeti s reakcijama druge dvije domaće strane. Međutim, koraci koji su naglašeni u prethodnom tekstu od međunarodnih i bosanskohercegovačkih čimbenika, u cjelini gledano, odgovorili bi trenutačnoj krizi na način da bi dali svakoj od bosanskohercegovačkih strana nešto što bi se smatralo dovoljnom pobjedom da bi opravdalo povlačenje iz provalije. Ovo bi bio suštinski napredak, ali sam po sebi nedovoljan. Domaći lideri moraju gledati i dalje od trenutne situacije i tražiti neki temeljitiji dogovor o tome kako Bošnjaci, Hrvati i Srbi sa svojim interesima mogu biti zadovoljni u ujedinjenoj zemlji u kojoj tenzije oko decentralizacije i uspostavljanja funkcionalne države više neće biti ključni element.

Daytonska arhitektura koja je okončala rat i dala BiH 15 godina mirnog razvoja, propada pod pritiskom domaćih napada sa svih strana, ali i zbog međunarodnih pogrešaka. Svaka od bosanskohercegovačkih zajednica, kao i visoki predstavnik, vjeruju da brane Dayton od napada, ali dolaze u sukob jer svatko ima svoju definiciju sporazuma i njegovih implikacija. Postizanje konsenzusa o Daytonu je zadatak- za Bosance i Hercegovce - jer oni su ti koji će ga trebati poštovati, ali prijatelji BiH mogu i trebaju pomoći stvaranju konteksta za obnovu daytonskog paketa na temeljima koji će u konačnici odvesti zemlju u Europsku uniju.

Urgentna pitanja
Međunarodna krizna skupina namjerava doprinijeti razmišljanju o ovim pitanjima u izvješću koje će uskoro biti izdano, kao i u naknadnim izvješćima.

Uzela sam sebi slobodu da vam se obratim u predvečerje vaše rasprave o BiH, međutim, s obzirom na to da je ovo urgentno pitanje: ukoliko se trenutni trendovi uskoro ne preokrenu, međunarodna zajednica bi ubrzo mogla biti prinuđena da se suoči s mnogo radikalnijim pitanjima o sudbini BiH, navela je Louise Arbour, predsjednica Međunarodne krizne skupine, u pismu upućenom veleposlanicima u Bosni i Hercegovini te predsjednicima svih europskih institucija.