U povodu Dana sjećanja sinoć je u čapljinskoj Akademiji održana izložba slika našeg sugrađanina, pokojnog
Boška Lakića. Nažalost, zbog lošeg vremena i iznenadnog snijega, veliki broj Čapljinaca bio je spriječen nazočiti izložbi, no dvadesetak najhrabrijih našlo je načina i mogućnosti da posjete izložbu i na taj način odaju počast našem Boži, čije se slike nalaze na zidovima mnogih kuća u Čapljini.
Izložbu su izvedbama na flauti i klarinetu otvorili
Iva Lucija Borovac, Gabriela Dodig, Ana Pehar i David Dodig, učenici Glazbenog odjela Osnovne škole Vladimira Pavlovića, pod ravnanjem profesora Nevena Dragičevića.
Inicijator ove izložbe bio je
čapljinski župnik fra Mile Vlašić, koji je istaknu kako se rodila ideja da se u povodu Dana sjećanja organizira izložba jednog Čapljinca, a iz niza prijedloga iskristalizirao se onaj prijedlog da to bude izložba Boška Lakića, koji je za svog života bio svjedok svih tih teških vremena, a čijom bi se izložbom sjetili tih ljudi, kao i samog Boška.
''Boško je čovjek koji od 2003. godine nije među nama, koji se prije punih 9 godina preselio u vječnost, no danas nas gleda kroz svoje slike, koje svjedoče jednom vremenu kad je sve bilo drugačije, a koje se nalaze u mnogim čapljinskim domovima, i kroz koje on živi u mnogim vašim domovima u Čapljini, ali i izvan nje.
Naš Boško rođen je 1930 godine u Veljoj Međi, odakle se kasnije preselio u Ploče, a u Čapljinu stiže 1980. godine, gdje se nastanjuje i ostaje do svoje smrti, te tako postaje Čapljinac. Upravo to je ono što čini čovjeka posebnim, kad dođe u jedno mjesto da tu uistinu živi, ostavi svoj život, te da on postane prepoznatljiv po mjestu, kao i mjesto po njemu. Boško je tako postao poznat po Čapljini, ali i Čapljina je postala poznata po Bošku.
Mnogo toga mogli bismo još o njemu reći, a svi oni koji su ga barem jednom svjedočit će da je taj susret ostao urezan u njihovo sjećanje. Ova izložba sjećanje je na našeg prijatelja, na našeg boška, koji je kao pripadnik jednog vremena svjedočio teškim danima svih onih koji više nisu među nama, koje je progutao ratni vihor i koji su svoj život dali za nas, a kojih se posebno prisjećamo tijekom Dana sjećanja.'' - rekao je za naš portal
fra Mile Vlašić.Akademski kipar
profesor Ante Brkić govorio je o Boškovom opusu i njegovom umjetničkom izričaju, a Brkićevo izlaganje bilo je uz to još emotivnije jer je osobno poznavao autora ovih djela.
''Prije nego kažem nešto više o njegovim djelima, moram reći kako mi je iznimno drago što sam poznavao pokojnog Boška. Sjedeći često s njim znao je reći kako mu je žao što nije završio Akademiju, no moj odgovor, na koji bi se on uvije nasmijao, bio je - Prijatelju, tebi Akademija ne treba, ti tako lijepo doživljavaš stvarnost i tako si dobro prizvao svoje djetinjstvo upomoć, koje ti je pomoglo stvoriti ova djela, da ti nijedna Akademija to ne bi pomogla.
Ljudi poput Boška, koji su živjeli na divnim prostorima poput ovoga imaju puno toga za reći. U njuhovu duhu je dobra ali i beskrajna patanja koju su morali proći. Njegova djela govore o njegovu i našem zavičaju, i boško slikom taj zavičaj prepričava, pokazuje ga i vraća sjećanje na trenutke i običaje koji su nestale - puru, toplo ognjište, divne male kamene seoske kućice pune vedrine...
Svojom dobrotom i jednostavnošću naš Boško plijenio je ljude, što je odlika velikih ličnosti, a isto tako je tiho i jednostavno otišao, napustio nas, i upravo zbog toga mu odajemo posebnu počast. Istinski mi je drago večeras govoriti o čovjeku koji je bez ikakve umjetničke škole stvorio ova divna djela, a sve to uz činjenicu da je mukotrpno radio na željeznici kako bi prehranio svoju obitelj.'' - istaknuo je prof. Brkić.
U sjećanje na Boška na samom kraju večeri čapljinski
pjesnik Jozo Jakiša izveo je recital.
Slike izložene na ovoj izložbi najvećim su dijelom fundus franjevačke riznice crkve svetog Franje Asiškog u Čapljini.