U Tasovčićima blagoslov, u Čeljevu posveta oltara

Tasovčići kod Čapljine, filijala župe Presvetoga Srca Isusova Čeljevo, svakim danom raste, veli župnik don Blaž Ivanda. Raste brojem, raste i materijalno. Tako je za vjernike podignuta filijalna crkva koja je 2004. blagoslovljena na čast Rođenja sv. Ivana Krstitelja. A uvelike je doprinijela unutarnjem uređenju crkve s. Helen sa svojim dobrotvorima iz Irske , dok je njezina kolegica s. Josephine, sa svojim dobročiniteljima, najviše zaslužna za 100 podignutih kuća u onome neretvanskom kraju. Pravo samaritansko djelovanje. A sve neprimjetno nadgleda engleski svećenik Fr. Gerarld.

U nedjelju, 10. listopada 2009. u početku rane sv. Mise biskup je Ratko izmolio blagoslovnu molitvu i poškropio oltar, tabernakul, ambon, krstionicu... Oko oltara se okupila četica ministranata, a crkva puna vjernika, osobito mlađih. Zbor lijepo pjeva, a iz njega izlaze i čitači za blagoslovljeni ambon.

U propovijedi je biskup govorio o daru jedne Crkve drugoj. Kao što je Crkva u Hrvata dala, na primjer, oca Antu Gabrića, rodom iz Metkovića (r. 1915.), koji je proveo pedeset godina u Indiji (1938.-1988.), otvarajući uvijek nove misije, kapelice, bolnice, škole, župe, tako su i ovi naši dobročinitelji iz Irske i Engleske pravi misionari u našim krajevima, gdje su pomogli da se prognani bolje snađu u novim kućama i u novoj crkvi.

U Čeljevu je, za vrijeme pučke sv. Mise, na župnikov poziv, biskup posvetio mramorni oltar sa svom opremom u prezbiteriju, ponajviše dar obitelji Bošković iz Čeljeva i Koncul iz Graca kod Neuma. Ministranata oko oltara još više nego u Tasovčićima. Dao Bog da se između njih pozvani odazovu na duhovni život, na nasljedovanje Krista Gospodina izbližega. Upravo je evanđelje bilo o Isusovu pozivu: mladić koji je dotrčao Isusu, ispričao mu svoj život, sve iskreno i istinito, kako Bog zapovijeda. Isus ga saslušao, zavolio - veli sv. Marko - i rekao mu da ostavi svoje zemaljsko „blago“ i dadne se u potragu za nebeskim „blagom“ slijedeći njega, Učitelja. Ali kako je mladić imao previše blaga, nije ga se mogao riješiti, pa nam je ostao kao spomenik pretvoren u stup sebičnosti koji nikomu ne služi za primjer.

Nakon svečanosti u crkvi, u župnom se uredu, uza svećenike iz dekanata, našle i spomenute sestre Helen i Josephine i otac Gerarld. Biskup im je zahvalio na njihovoj velikodušnosti, nesebičnosti, samaritanstvu i posredništvu darova za dobro ovoga puka.