Nova energija slika uz druženje, prirodu i rad

Tko je posljednja dva dana posjetio Karaotok u parku prirode Hutovo blato, oko motela Park morao je ostati zatečen prizorom – slikari različitih generacija, različitih stilova i izraza okupili su se na jubilarnu, petu likovnu koloniju “Čapljina 2009.” Ova kolonija bit će završena večeras izložbom radova nastalih na koloniji. Kolonija, jedinstvena ovakva u BiH, ali i u Hrvatskoj po broju sudionika i po klasi slikara, ove je godine okupila rekordan broj slikara.

Na koloniju u Čapljini tako se okupilo čak 50 akademskih slikara iz BiH, Hrvatske, Vojvodine i Boke Kotorske. Jučer su neki od njih, prilikom našeg posjeta Karaotoku, veselo čavrljali i družili se, neki su se osamili i slikali bilo uz drveće u zelenilu prirode, uz vodu ili bliže motelu s hladnim pićima, ali svi su bili jedinstveni u jednom – organizacijom kolonije oduševljeni, prirodom i ambijentom parka prirode Hutovo blato također. S kim smo god od umjetnika razgovarali, bilo s akademskim slikarima ili studentima ALU-a, svi su rekli da je poseban osjećaj izaći iz ateljea i stvarati u prirodi, a stvarati na Karaotoku je posebna inspiracija. I svi se nadaju da će na koloniju biti pozvani i sljedeće godine.

Najveća prednost druženje

Akademski slikar Ivica Mareković iz Siska već treću godinu dolazi na koloniju u Čapljini.
“Jako lijepo se ovdje osjećam. Kolonija je jako dobro organizirana, već su stvorena prijateljstva, svake se godine ponovno viđamo i družimo”, kaže nam Mareković, ističući da je najveća prednost ovih kolonija upravo druženje. “Kod kuće je uvijek lakše slikati, a kad se nađete u nekom prostoru otvara se novi 'problem' – slikanje pred ljudima, slikanje u samom pejzažu je puno teže. Međutim, najbitniji je taj međusobni odnos koji se na kolonijama stvara i čovjek na neki način sam o sebi stječe neko mišljenje, u komparaciji s drugima”, kaže Mareković, kazavši da mu je svaki pejzaž izazov. Mišelu Stojanoviću iz Čapljine, studentu četvrte godine ALU-a u Širokom Brijegu i dugogodišnjem sudioniku likovne kolonije u Čapljini, kolonija je jako značajna zbog upoznavanja drugih umjetnika i rada u prirodi.
“Velika je razlika raditi na koloniji i sam u ateljeu. Čim vidim ovoliko ljudi da radi, odmah povuče i mene, imam poticaj raditi, tu radi mnogo ljudi i ništa im ne smeta da stvaraju”, kaže Stojanović. Tri dana su, kaže, taman dovoljna da se umjetnici upoznaju s ambijentom i da rade. Nakon kolonije, djela koja su nastala na koloniji budu izložena po javnim ustanovama, hotelima, što je jako važno, kaže Stojanović, da djela pa tako i umjetnik budu vidljivi javnosti. Ema Jurišić iz Novog Travnika, studentica pete godine slikarstva ALU-a Široki Brijeg, prvi je put na likovnoj koloniji u Čapljini.
“Ugodno je raditi, družiti se, stvaraju se nova poznanstva, i upravo je to najveća prednost ovih kolonija – rad u ugodnom okruženju. Rijetko se stvara u prirodi, i ovo je sjajna prilika – i raditi tako i upoznati ljude različitih iskustava. To je neprocjenjivo”, kaže Jurišić.

Budi umjetnički poriv

Andrijani Ivandi, diplomiranoj grafičarki iz Boke Kotorske, kolonija u Čapljini prvo je sudjelovanje uopće na nekoj likovnoj koloniji. “Prvi put sam u Hercegovini i oduševljena sam i prirodom i kolonijom, što je vrlo poticajno. S obzirom da ja dolazim s mora ovo je ista slika, druga prilika, tako da mi je to vrlo poticajno. Ovdje su i naše starije kolege, od kojih dosta toga čujemo što je jako dobro za nas mlade umjetnike”, kaže Ivanda.
Mišo Baričević akademski slikar iz Dubrovnika kaže da je iznenađen brojem umjetnika koji su se odazvali na koloniju.
“Atmosfera daje inspiraciju i budi umjetnički poriv da se napravi nešto lijepo”, kaže Baričević. Na koloniji mu se najviše sviđa druženje, na izvjestan način uspoređivanje s drugim umjetnicima i susret s dragim prijateljima “koji doprinose raznolikosti stvaralaštva u likovnoj kulturi i štafelajnom slikarstvu”, kaže Baričević.
“Kad ima dobro društvo, kad se dobro jede i pije, kad ljudi nisu zločesti i kad se druže, to je inspiracija i to je što nalazim na ovoj koloniji. Meni je upravo druženje najveća inspiracija”, kaže Baričevićev sugrađanin Josip Škerlj koji je na koloniji susreo ljude koje odavno nije vidio.  

Nova energija

Slikaru Stipi Zoroji iz Livna ovi prostori nisu strani.
“Meni je najdraže sresti određene prijatelje i organizatore koji su nosioci svih kulturnih zbivanja. Bez organizatora ne bi bilo ni ove kolonije”, kaže Zoroja. Na koloniji je pun energije, a slikanje na ovoj koloniji mu je punjenje a ne pražnjenje energije. Lahorka Rožić, akademska slikarica iz Zagreba, oduševljena je parkom prirode Hutovo blato.
“Ovdje nalazim inspiraciju za slikanje i stvaranje. Ovdje su prekrasna druženja, svi su puni volje za stvaranjem, slikanjem, oduševljeni smo prirodom. Inspiraciju nalazimo u lopočima, u rijeci, u prekrasnoj vegetaciji, smokvama... Uživam ovdje. Prvi put sam tu i zaista nisam očekivala ovakvu ljepotu. Rekli su mi da je lijepo, ali da je ovako lijepo ipak nisam očekivala”, kaže Rožić.