FOTO: U Počitelju održan središnji skup zahvale hrvatskim braniteljima

Ispred spomen obilježja u Počitelju upriličen je danas središnji  skup zahvale hrvatskim braniteljima, kojim se obilježava i jubilarna 20.obljetnica briljantne vojno-oslobodilačke akcije hrvatskih snaga u kojoj je oslobođena lijeva obala rijeke Neretve od Mostara preko Čapljine do Stoca. Prije središnjeg skupa zahvale za stradale branitelje služena je sveta misa na groblju u Ševaš njivama.

Vijence je ispred spomen obilježja u Počitelju, uz zvuke puhačkog orkestra HKUD-a ''Seljačka sloga'' Trebižat, položilo i svijeće zapalilo izaslanstvo Općine Čapljina predvođeno načelnikom općine dr. Smiljanom Vidićem, izaslanstvo Općinskog vijeća Čapljina i Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata Općine Čapljina, izaslanstvo općina Čitluk, Grude, Stolac, Neum, Ravno i Mostar, izaslanstvo Vlade HNŽ predvođeno premijerom Denisom Lasićem, izaslanstvo braniteljskih udruga susjednih općina, izaslanstvo ministarstva Oružanih snaga BiH, izaslanstvo političkih stranaka sa hrvatskim predznakom te učenici i djelatnici obrazovnih institucija općine Čapljina.

Ispred Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata skupu se obratio Ivo Ivanković, koji je istaknuo kako je na današnji dan prije točno 20. godina počela najvažnija bitka u povijesti Hrvatskog vijeća obrane.

''Ova pobjeda bila je prva pobjeda obrambenih snaga u Domovinskom ratu  nad srpsko - crnogorskim agresorom.  Ona je bila prekretnica u vojnom, političkom i psihološkom smislu. Njome se pokazalo da, kad se organiziraš, kad imaš viziju, sposobne i odlučne ljude na pravim mjestima koji imaju snagu i hrabrost povući odlučne poteze u pravo vrijeme, moraju doći i rezultati.

Što imamo 20. godina kasnije? Nažalost, na djelu je promidžbena politika i krivotvorena povijest, putem koje se od agresora pravi žrtva i obrnuto. Cilj je jasan - porušiti sve što je  Hrvatski narod ostvario u Domovinskom ratu, odnosno natjerati Hrvate da pognu glave i prihvate planove i  projekte koji nisu u interesu hrvatskog naroda.

Dvadeset godina kasnije, iako smo po Ustavu ravnopravni Bošnjacima i Srbima jedini nemamo pravo na uporabu svog jezika, pravo na uporabu svog TV programa, pravo na izbor svog člana predsjedništva i predsjednika Federacije BiH.

Dvadeset godina kasnije neki su zakazali. Dio današnje samodopadne hrvatske političke elite i Vlade ministarskih i predsjedničkih fotelja, nametnuti obrazovno – odgojni sustav iz kojeg naša djeca izlaze sa nedovoljnim znanjem o bliskoj prošlosti, o herojima Domovinskog rata i njihovim djelima. Branitelji se pokušavaju marginalizirati, stalno im se osporavaju i oduzimaju prava.

Za ujedinjenost Hrvata radi političke moći i materijalnih bogatstava nisu oni koje bi primio i koje podržava narod. Duh lipanjskih zora je pokazao da se i u daleko težim uvjetima nego što je to danas uz konsenzus oko suštinskih  pitanja i bez izmišljene vlasti, izmišljenih likova koji nas tobože predstavljaju i zastupaju može reći ''Dosta! Vratimo izgubljeni identitet, dostojanstvo i opstojnost hrvatskog naroda.'' – poručio je Ivanković

Skupu se na potom obratio i čapljinski načelnik dr.Smiljan Vidić koji se na početku prisjetio svega onoga što su hrvatski branitelji i sudionici akcije ''Lipanjske zore'' proživljavali tih jutara početkom lipnja 1992. godine.

''Svake godine u ovo vrijeme okupljamo se na istom mjestu, a povezuju nas slavni dani nedavne hrvatske prošlosti, kada smo praskozorje mjeseca lipnja 1992. godine uspjeli pokrenuti akciju i osloboditi dio hrvatskog teritorija. Ova godina je posebna jer je prošlo 20. godina i 20. obljetnica se obilježava na poseban način. Već smo ovdje u Čapljini imalu imali posebnu manifestaciju – obilježavanje 20. obljetnice oslobađanja prve vojarne u BiH, vojarne Božana Šimovića u Čapljini.

Ovogodišnja manifestacija ''Lipanjske zore hrvatske Hercegovine - da se ne zaboravi'' je sadržajno jako bogata. Ovih dana služit će se jako puno misa za poginule branitelje, imamo različit kulturno - zabavni program i slične aktivnosti, a sve to sadržano je u nazivu obilježavanja: ''Da se ne zaboravi''.

Danas i ovih dana malo više nego inače pričamo o tim vremenima, a pričajući o njima posebnu pozornost posvećujemo našim prijateljima koji su položili život u toj akciji. Mi koji smo imali sreće pa smo ostali živi i danas smo tu, sa posebnim se pijetetom sjećamo tih ljudi i tih dana. S nama su danas predstavnici Udruga proisteklih iz II svjetskog rata i poraća, pa i oni imaju iste priče i prijatelje koji su dali svoj život. I tako kroz cijelu povijest.

Različiti ljudi, različita vremena, a priča uvijek ista. Nit koja povezuje sve te ljude i sva ta vremena je hrvatski jezik i hrvatska kultura, ili kraće rečeno hrvatska sloboda. Cijela povijest našeg naroda je put kojeg treba preći i kojeg prelazimo, a na kraju tog puta je cilj koji se zove hrvatska sloboda. Na tom putu koji je težak naš narod nosi križ, a pod težinom križa padamo i posrćemo, ali što je važno svaki put ustanemo i idemo dalje. Težina tog križa je ista, ali nije nam ga isto nositi. Kada nas je više puno ga lakše nosimo. Kada nas je više i kada smo jedinstveni jači smo i glasniji.

Činjenica je da se kroz povijest uvijek nađe netko tko nam ne želi dobro i svjestan je da razjedinjeni teško nosimo taj križ. Uvijek su nalazili su one među nama koji su bili spremni biti tuđe sluge u zbog svojih malih interesa radi kojih su bili spremni činiti nama taj križ sve težim.

Mora se reći da i danas postoje takvi, ali nasreću oni su izrazita manjina u hrvatskom rodu. No njima ne smeta što su manjina da donose odluke i štete hrvatskom narodu. Međutim, ono što nas treba veseliti jeste činjenica da je hrvatski narod jedinstveniji nego što je bio unazad nekoliko godina. Danas smo na većoj razini, sigurno ćemo dogurati do kraja puta.

Manjina će vrlo brzo nestati sa političke i svake druge scene jer se protiv naroda ne može ići. Imamo još jednu dionicu puta koju moramo proći. Ona je teška, ali uvjeren sam da ćemo je proći, i u to ne treba sumnjati.

1992. godine ovdje su došli momci iz Gruda, Čitluka i drugih mjesta, pa nisu rekli ''Šta me briga za Čapljinu, Mostar itd., moje su Grude, moj je Čitluk''. Isto tako mi smo svi hodali po raznim mjestima i nismo rekli ''Moja je Čapljina, neću nigdje ići.''

I mi danas moramo razmišljati na taj način da je BiH naša država, ona je i država hrvatskog naroda. Bez obzira na poteškoće ovu dionicu puta koja nam je ostala savladat ćemo, to je naš dug prema ljudima zbog kojih smo se danas okupili, to je naš dug prema svim žrtvama hrvatima prema hrvatima kroz povijest, dug prema mladeži koja je danas ovdje. Tu ćemo zadaću, budite sigurni, izvršiti.'' - zaključio je Vidić.