Video snimka premlaćivanja navijača HKK ''Čapljina Lasta'' na utakmici HKK Široki Brijeg - HKK Čapljina Lasta zgrozila je prije godinu dana sportsku javnost u Hercegovini. Ovih dana taj slučaj će se naći i na sudu, a sam pretučeni navijač ni dan danas ne može doći do odgovora zašto je pretučen u dvorani u Širokom Brijegu. Pročitajte njegovu priču o tom slučaju koja je došla na redakcijski mail portala
hercegovina.info.
Došao sam sa svojim prijateljima na završnicu košarkaškog Kupa BiH u Široki Brijeg. Svi mi volimo sport, pa tako idemo, naravno o svom trošku, na utakmice da se malo proveselimo i navijamo za naš klub HKK '' Čapljina Lasta''. Prije ove neugodnosti u Širokom Brijegu pratili smo svoj klub od Republike Srpske pa sve do Sarajeva i Zenice. Obišli smo cijelu BiH, i do tada nigdje nije bilo nikakvih ekscesa ili incidenata.
Utakmica je počela lošim suđenjem po naš klub i svi navijači Čapljine su prosvjedovali protiv toga. Skoro svaki navijač se bunio na suđenje u korist Bosne. Ja osobno nikakve nerede nisam pravio, nisam bacao nikakve predmete,a nisam bio ni pod utjecajem alkohola što je potvrdio i alkotest.
Na poluvremenu utakmice sam vikao na suce susreta i vodstvo KK ''Bosna'', kao što većina navijača radi navijajući za svoj klub. Mislio sam da je to dopušteno uz uredno kupljenu kartu, i napominjem da nikada nisam osuđivan ili kažnjavan u životu.
Svi me znaju tko sam i najgore što sam napravio u životu je prometni prekršaj. Proputovao sam svijetom, utakmica i svega u životu, ali od toga što sam doživio u Širokom Brijegu i dan danas imam traume i fizičke posljedice na leđima i glavi.
Pitam se čime sam zaslužio kao bivši branitelj, uredan i uzoran Hrvatski vojnik,a poslije rata profesionalni nogometaš, trener i menager, da budem pretučen u Širokom Brijegu? Pitam se zar se ovako privodi jedan građanin ove države, i udara ga se po cjelom tjelu od glave do pete uz podrugljive riječi koje nisu ni za objaviti? Na video snimci se može vidjeti gdje me jedan od policajaca navlači na sebe, a drugi nokautom obara, dok poslije na zemlji dobivam više udaraca nogama i pendrekom.
Kad sam uveden u tunel nastavilo se sa udarcima po cjelom tijelu gdje sam pao u nesvijest od udaraca, šoka i bolova. Još se sjećam se da sam ubačen u maricu kao vreća, a u policiji sam maltretiran i nagovaran da potpišem nekakve papire.
Liječnika nisam htio u policiji nego sam se javio u ambulantu u svom gradu gdje živim. Imam urednu dokumentaciju od liječnika, a i dan danas se liječim od traume koju sam prošao i još uvijek prolazim.
Nsam ničim zaslužio ovakav tretman od strane policije, pa sumnjam da bi ovako nastradao i da sam najveći terorist. Pitam se ako sam bio kriv zašto me nisu priveli kao čovjeka, a ne kao životinju, što su i učinili?
Podnio sam tužbu protiv svih počinitelja ovog djela prema meni i tražim da se sankcioniraju, kao i odštetu za sve što sam pretrpio. Moju tužbu zastupa tim odvjetnika kojima vjerujem i nadam se da će pravda konačno izaći na vidjelo dana. Imam još toga za reći o ovom slučaju, ali ću to ostaviti za suđenje.
Želim da ovaj video javnost pogleda i vidi kako sam pretučen na jednom sportskom događaju u prijateljskom gradu.
Na kraju napominjem da se ne bojim nikoga i za svoju pravdu ću se boriti do kraja. Pravda mora pobjediti, i nadam se da se nikada nikome neće dogoditi ono što se dogodilo meni na utakmici. Sve napisano se može lako provjeriti, a također postoje svjedoci koji će sve to potvrditi.