FOTO: Učenici područne škole ''Lipanjske zore'' Višići igrokazom zadivili publiku

Povodom završetka obrazovnog razdoblja i nadolazećih blagdana učenici osnovne škole Lipanjske zore u Višićima razveselili su svoje nastavnike i kolege učenike igrokazom ''Neboder'' mlade dramske spisateljice Lane Šarić, u adaptaciji redatelja nastavnika Igora Bene. Okupljeni u prepunoj školskoj dvorani mogli su vidjeti zanimljiv spoj pjevanja, glume i plesa koji se ispreplitao kroz priču o mladiću, tinejdžeru , koji je živeći u neboderu koji nije imao vrata za van, ipak odlučio otići za svojim snom.

Predstava nam je polučila ono bezvremensko i univerzalno pitanje čovjeka primjenjivo za sva vremena, podneblja i naraštaje – pitanje trebamo li se pokoriti društvenim pravilima ili ipak slijediti svoje srce i svoje snove, pitanje jesu li naši strahovi zbog kojih ne ostvarujemo sebe u životu realni i tko od nas ima hrabrosti zakoračiti u nepoznato.

Andi, Dino, Monika i Toni četvero su stanovnika Nebodera. Igraju košarku na krovu Nebodera, razmišljajući čime će se baviti sada kad su završili školu i kada prođe ljeto. Jednoga dana, kao i tisuću puta do tada, Andi promaši koš i još jedna lopta padne dolje, preko ruba krova Nebodera, u nepovrat. Kao i uvijek, pitaju se što bi bilo da mogu otići po nju. Što bi bilo da mogu izaći? Što se nalazi s druge strane i gdje se nalaze vrata za van?

Kao što kaže sam tekst: Njihov neboder je star, siv i pomalo derutan. Ima puno katova. U njima je puno stanova. A u stanovima puno stanovnika. I puno djece. Tako djeci nikad nije dosadno. I svega ima u neboderu što čovjek može zamisliti. Ljudi, hrane, svih vrsta igračaka, skrivenih zakutaka, tajnih prolazića. Postoji jedna, samo jedna nevolja. Ne mogu izaći.Nema vrata za van.

Andi, kojeg je tumačio učenik Danijel Šutalo, u borbi sa samim sobom na kraju kad mu umre mlađi brat i djevojka ga ostavi, ipak odlučuje skočiti sa zgrade i uspostavi se da je čitav taj neboder bio visok jedva pola metra, a s druge strane ga je dočekala prekrasna priroda i perspektiva.

Osim glumačke skupine u kojoj su osim Danijela sudjelovali još i Ivan Porobija (Toni), Ivana Jurković (Monika), Ivan Falak (Dino) te Matea Bošković (čistačica), vrijedno je spomenuti vrijedne plesačice koje su pod vodstvom učenica Božane Jovanović i Ivane Jović spremile dvije zaista lijepe koreografije, te skupinu zaduženu za scenografiju pod vodstvom učenice Ivane Maslać koji su se zbiljski potrudili osmisliti scenu na najvišoj razini.

Sve u svemu igrokaz s dubokom životnom porukom razveselio je okupljene i pokazao da osnovna škola Lipanjske zore u Višićima ima veliki umjetnički i kreativni potencijal učenika. Glumačka skupina nastavit će s radom i možda uskoro budemo uživali u još nekim njihovim izvedbama.

Potrebno je samo iskoračiti – napraviti korak u nepoznat.