Autocesta Vc kroz Hercegovinu već je krenula. Bageri i kamioni tutnje trasom. Padaju stabla, ruše se litice, ali i stari zidovi, pristave, čatrnje, kuće, kamene gomile… Od granice s Hrvatskom prema Počitelju cesta prolazi kroz hercegovačka sela Bijaču, Zviriće, Stubicu, Studence i Zviroviće.
Unatoč tehnološkoj revoluciji u njima još caruje stari duh – zemljani i kameni puteljci, stojne kuće od kamena, čatrnje i bunari, na brdskim padinama rasute kamene gomile iz brončanoga doba, a na vrhovima brda prapovijesne gradine još odolijevaju zubu vremena.
Tu i tamo čuje se klepet zvona na ovnu predvodniku, zadnja stada promaknu trkomice preko izrovana asfalta.
Uz sve počasti autocesti, kojom će promet teći ubrzano, a ljudi strelovito juriti autima, ona je prst u oko netaknutom krajoliku, živa rana na prirodnom i netaknutom hercegovačkom krškom tkivu.
Kao arheolog sudjelovao sam u istraživanju triju kamenih gomila na trasi autoceste kroz Zviriće. Razumijem istraživačku strast, rekonstrukciju života, običaja, pogrebnih rituala i vjerovanja ljudi iz brončanoga doba. Ipak, ostala je sjeta i žal što su nestala tri kamena svjedoka daleke prošlosti.
Tri gomile poput trojice drevnih stražara bdjela su na suncu, kiši u svojoj nijemosti pod modrim hercegovačkim nebom. Na redu su četiri slične gomile u Zvirovićima.
Teško ćemo otkriti geopoetiku prapovijesnih gomila. Podizali su ih prapreci naši na markantnim kotama, blizu naselja i putova, s njih se sterao pogled nadugo i naširoko, gomilama preci naši označavali su svoj prostor, kultni, sakralni, obrambeni.
Ima još nevolja s autocestom. Od Studenaca do čvorišta Zvirovići trasa prolazi kroz zaseoke Jurkoviće i Bitunjane, podno brda Osoja, na kojemu se uzdiže moćna gradina površine hektar i pol.
Predio pun njiva, dolova, vrtača, ograda i vinograda. Svaka čestica je ograđena suhozidom, kamena cesta vijuga između njih i uvlači se među stare kuće, katkad samo ostatke zidova s pragom i nadvratnikom.
Miriše na šipke, smokve, kadulju i drijen. Na dnu Bitunjana stara seoska čatrnja. Nije skupljala vodu iz oluka, već kišnicu s okolna terena. Okno još nauzgor, a sa zapadne strane velika kostila, moćno mediteransko drvo (Celtis australis).
Uskoro će u tutnju mašina sve prekriti prašina, beton i asfalt. Nestat će prirodni krajolici, ptice će tražiti nova obitavališta, nestat će opojnih mirisa, zamijenit će ih vonj oktana i nagorjelih guma, o bijes i rugoba?!
Ako su arheolozi barem evidentirali kulturnu i povijesnu baštinu, ponešto i istražili, etnolozi su izgubili bitku u borbi s betonskom i asfaltnom generacijom. Nisam pročitao da je tko zavapio za starom baštinom u kamenu, za ruralnim mediteranskim ambijentom koji se urušava pred našim očima.
U Republici Hrvatskoj tek sada dobivaju na cijeni stare kuće i imanja u Zagori kroz Kokoriće, Ravču, Grabovac, Rašćane i Župu Biokovsku, kamo je prošla autocesta. Globalni Europljanin gotovo i nema čista i netaknuta krajolika, gdje je život rastao u skladnji s prirodom, kao što to imaju Bijača, Zvirići i Zvirovići.
Zato vam sa sjetom redam slike iz Zvirovića. Za godinu-dvije nećete ih više vidjeti.
Komentiranjem pristajete na Uvjete korištenja:
U komentarima je zabranjeno otvoreno vrijeđanje, bez obzira o kakvom je vrijeđanju riječ i na koga se odnosi. Ukoliko se ne slažete sa člankom ili nečijim mišljenjem slobodno to komentirajte, ali argumentirano i bez uvredljivih izraza.
Prilikom pisanja komentara pridržavajte se osnovnih pravila komuniciranja. Autori komentara prilikom pisanja moraju imati na umu da njihove IP adrese nisu zaštićene ni po kojoj osnovi i u skladu s tim trebaju paziti na sadržaj komentara za koji su sami odgovorni!
Korisničke komentare caportal.info u bilo kojem trenutku može ukloniti s portala bez prethodne najave.
Komentari su djelo i osobno mišljenje naših posjetitelja, caportal.info ni na koji način ne odgovara za njih, kao ni za eventualne reakcije.