VIDEO: Studenti iz svih krajeva Hrvatske i BiH u Mariji Bistrici molili za generale

Mladi vjernici okupili su se ove nedjelje u Mariji Bistrici. Zagorski studenti ugostili su studentske kolege iz svih krajeva Hrvatske i BiH. "Osjećam se predivno, baš je netko rekao da se rijetko može vidjet Hercegovac i Zagorac rame uz rame, vjera nas je spojila i taj nacionalni naboj", rekao je Ante, student prava iz Hercegovine.

'Danas je tako popularno kad čujemo Krist da, ali crkva ne, koliko puta ja kao ja kapelan čujem: don Damire ja sam pobožan, ali meni smeta crkva, to i to i tako dalje. Nije dovoljno potiho biti kršćanin i katolik, mi ćemo morat iskoračiti, mi ćemo morati otvoreno i javno svjedočiti, ali s ljubavlju', rekao je don Damir Stojić, studentski kapelan.

'Zanimljivo mi je jer su studenti iz svih krajeva Hrvatske tako da se upoznajemo i družimo se i super je', oduševljeno je rekla studentica Daniela iz udruga studenata Dubrovnika.

Ovo prvo hodočašće, koje bi moglo postati studentska tradicija, posvetili su u  Haagu osuđenim generalima.




Hrvatski studenti u Mariji Bistrici: „Molimo za generale, ali i za njihove progonitelje! Pravdu zahtijevamo, nju ne molimo!“

Hrvatsko nacionalno marijansko svetište Majke Božje Bistričke, u nedjelju je okupilo skoro tisuću studenata iz svih krajeva Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Zavičajne studentske udruge, predvođene domaćinom, Udrugom zagorskih studenata, s petnaest se autobusa uputilo iz Zagreba na prvo takvo hodočašće u Mariju Bistricu, kako bi, predvođeni studentskim kapelanom don Damirom Stojićem, misnim slavljem i križnim putem u udruženom molitvenom pothvatu prikazali žrtvu koju nose nepravedno osuđeni hrvatski generali, ali i kako bi obilježili skori pohod Oca pape Benedikta XVI. u Hrvatsku.

Don Stojić se u propovijedi dotakao ključnih poruka nedjeljnog evanđelja, koje je govorilo o dvojici učenika na putu za Emaus. Oni su bježali, iako su znali sve o Isusu, o Njegovoj smrti, o najavi uskrsnuća i o praznom grobu. Znali su, ali nisu razumjeli, jer nisu prepoznali duh jezika kojim je On govorio. Istakao je da bijeg nije pravi put, te da se jedino s čvrstom vjerom, može oduprijeti zakonima i odlukama koji stižu iz Europske Unije u koju svi toliko streme. Poručio je studentima da otvore srca Kristu, da razumiju duh evanđelja te da oni sami budu radikalni širitelji Radosne vijesti i svojim bližnjima i cijeloj zajednici.

Svaka je udruga predstavila svoj zavičaj, tako što su mladići i djevojke odjeveni u tradicionalnim narodnim nošnjama sudjelovali na molitvi vjernika, čitajući svaki na svom narječju. Time se pokazalo bogatstvo hrvatskog naroda u različitosti koju povezuje isto hrvatsko srce i ista sveta katolička vjera. Po završetku mise, nakon blagoslova, predstavnik studenata, Ivan Bota, pročitao je proglas hrvatskih studenata povodom haške presude hrvatskim generalima. Najavio je izradu studentske deklaracije u kojoj će se elaborirati stav prema presudi hrvatskim generalima, ali prije svega snažno poručio kako studenti neće šutjeti na ovakvu nepravdu i da je ovo hodočašće samo početak. Proglas donosimo u cijelosti:


PROGLAS HRVATSKIH STUDENTA
Hrvatskom narodu, svima građanima Republike Hrvatske i svijetu :
1.    Studentski zbor Gacke                                                                                   
2.    Mladež Ramske zajednice Zagreb
3.    Udruga brodskih studenata
4.    Udruga studenata Banovine                     
5.    Udruga studenata grada Novske
6.    Udruga bosanskih studenata
7.    Udruga studenata grada Splita
8.    Udruga studenata Dalmatinske zagore
9.    Udruga studenata Dubrovnika "Libertas"
10.    Udruga studenata Imotske krajine
11.    Udruga studenata Cetinske krajine
12.    Udruga zagorskih studenata                                        
13.    Zavičajni klub hercegovačkih studenata   i
14.    Zagrebački klub livanjskih studenata

studentske su  zavičajne  udruge koje djeluju pri Sveučilištu u Zagrebu a  na inicijativu Udruge zagorskih studenata, koordinacija spomenutih udruga odlučila je organizirati prvo studentsko hodočašće s nadom da će ono postati tradicionalno te da će se zagrebački studenti, svake godine u svibnju okupiti na ovom najvećem, Hrvatskom Marijanskom svetištu.

Ovogodišnje , prvo studentsko hodočašće posvećeno je dolasku Svetog Oca, pape Benedikta XVI. u Hrvatsku s nadom da ćemo se dostojanstveno pripremiti za njegov sveti dolazak.  Uz sve molitve koje smo donijeli u svojim srcima, posebno želimo istaknuti potporu i molitve,  za sve nepravedno osuđene generale te sve progonjene Hrvatske branitelje, ali molimo  i za njihove progonitelje!

Upravo zato, danas, ovdje, pred svima Vama, na mjestu kojim je koračao i sam Sveti Otac, papa Ivan Pavao II., najveći i najpoznatiji hrvatski diplomat, dižemo glas. Pod ovim svetim nebom, u zavičaju koji je dao i našeg prvog hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana, u zavičaju koji je nadahnuo i samog Mihanovića da napiše „Lijepu našu“, govorimo svijetu da ne pristajemo, ni pod koju cijenu pomiriti se s epitetima koje je nedavno Haaški sud dodijelio toj istoj „Lijepoj Našoj“ u obrazloženju presude.

Mi smo mladi ljudi koji su svoje prve korake radili za vrijeme Domovinskog rata, no vrlo dobro znamo za što i protiv koga su se borili naši očevi koji su time postali očevi naše zajedničke domovine i zadužili generacije hrvatskih državljana. Teško nam je gledati kako se ovim presudama pokušava iskriviti  povijest i povijesna istina, izjednačiti  žrtvu i agresora, te pokušava baciti mrlju na častan i oslobodilački Domovinski rat.
Mi, hrvatski   studenti, kojima je Hrvatska servirana na pladnju, moramo povećati vlastiti stupanj zahvalnosti, a ne razmaženo trabunjati o prošlim, boljim vremenima, iako u njima nismo nikad ni bili. Mi se istine ne bojimo, ponosni smo na naše pobjede i na sve one koji su omogućili da naša Hrvatska bude slobodna, nezavisna i demokratska država. Svjesni političkih igara i zamki, uvjereni smo u nevinost naših očeva koje se proganja poput kakvih zvijeri, a istovremeno se zaboravlja na jugočetničke  zločince  iza kojih su ostala monstruozna djela; samo u Hrvatskoj, gotovo  šesnaest tisuća mrtvih, 180 000 zapaljenih i porušenih domova, stotine tisuća uništenih sudbina i srušenih snova.

I zato, ne molimo, nego zahtijevamo, pravdu, pravednost i nakon svega opet, pravdu. Zahtijevamo da se ponovno preispitaju pravni temelji na kojima se donijela takva sramotna odluka, da se ponovno prođe kroz zaključak koji pljuje našim očevima u lice, da se pokuša pogledati u naša lica i tvrditi, nama svima, hrvatskim studentima, da se svojim intelektom borimo za državu koja je temeljena na tzv.  „udruženom zločinačkom pothvatu“. Apsurd i kontradiktornost haaške presude koja pokušava izjednačiti žrtvu i agresora, napad i obranu potpuno je neprihvatljiva nama studentima okupljenima u zavičajnim udrugama.  Upravo zato počeli smo pisati  Studentsku deklaraciju o Domovinskom ratu kako bi svijet čuo i glas hrvatskih studenata, a ne samo probranih, nazovi intelektualaca koji kažu da je u Hrvatskoj bio građanski rat za koji su svi jednako krivi i odgovorni. Mi znamo da nije tako! Mi znamo istinu! Studentskom deklaracijom o Domovinskom ratu, koju ćemo uskoro objaviti,  želimo reći svijetu da je Hrvatska svoju neovisnost izborila časno i pošteno, u obrambenom oslobodilačkom Domovinskom ratu. Svijet to mora znati.

Uvijek moramo biti svjesni činjenica  i okolnosti  vezanih za stjecanje Hrvatske neovisnosti, onima koji su nam nanijeli svo zlo trebamo i jesmo oprostili ali NIKAD ne smijemo i nećemo zaboraviti!

Također, danas na Majčin dan, na poseban način želimo iskazati ljubav prema našim majkama, prema Hrvatskoj mati  koja nas je rodila, što nas je Hrvatskim mlijekom zadojila! Hrvati smo bili, Hrvati ćemo biti! Živjela Hrvatska!