Korizma ili četrdesetnica je razdoblje od četrdeset dana u kojem se kršćani pokornički pripremaju za najveći kršćanski blagdan Uskrs. Počinje na Čistu srijedu ili Pepelnicu i traje do Velikog Četvrtka. U korizmi se ne ukrašavaju oltari i crkva, ne sviraju orgulje i druga glazbala, ako nije nužno.
Budući da Uskrs nadilazi sve druge liturgijske blagdane po svojoj važnosti, onda se treba za njega posebno i dobro pripremiti u strogoj čistoći i ozbiljnoj pokori. Nijedno liturgijsko razdoblje ne pogoduje više rastu vjere, nade i ljubavi od korizme, to je vrijeme kušnje i borbe, vrijeme ispaštanja i askeze. Korizma je vrijeme suočenja sa samim sobom, svojom grešnošću, ograničenostima koja nosimo u sebi. S druge pak strane, to je izvrsno vrijeme u kojem se može ostvariti naša otvorenost Isusu Kristu. Stoga se može kazati da je korizma doba ljubavi i života. Pozornost se stavlja na molitvu i djela milosrđa prema drugima. Odricanje nije usmjereno samo prema vlastitom mučenju, uskraćivanju nečega radi uskraćivanja. Odricanje mora biti u službi drugoga.
PodrijetloOslanjajući se na mišljenja sv. Jeronima i sv. Leona, neki autori smatraju da korizma počinje već od apostolskih vremena, dakle od prvotne Crkve. Drugi pak misle da nije postojala prije IV. stoljeća. Ustvari, možemo reći, sve do vremena koje je slijedilo nakon prvih progona kršćana u Crkvi nije bilo poznato niti zabilježeno ovakvo asketsko preduskrsno razdoblje kakvo danas imamo. No, sigurno je da su kršćani prakticirali već od samih početaka strogi post u jednom dijelu Svetog ili Velikog tjedna. Trajanje korizme kroz četrdeset dana nadahnuto je sjećanjem na četrdeset dana koje je Isus proveo u pustinji, Mojsije na Sinaju i Ilija na Horebu.
Korizma u današnje vrijemeNaše novine ovih dana biti će pune estradnih zvijezda s ciljem samopromocije. One će se odricati svega i svačega, pa se cijela priča oko korizme pretvara u teatar. Odricanje je ono što zvuči disonantno u ušima modernog čovjeka upravo zbog pogrešnog tumačenja te riječi. Ovo je vrijeme kada treba napraviti kakav preokret u životu, to je vrijeme velikih obećanja i nadanja. Korizma nije samo vrijeme žalosti i odricanja nego novo proljeće života i prilika da budemo zdraviji, plemenitiji i bolji.
Ovih je dana pitanje svih pitanja – čega ćeš se odreći u korizmi. Svakakvih se odgovora naslušamo, a većina, što iz poze, što iz potrebe da o toj temi bude sam sa sobom, daje odgovor koji površni sugovornik i očekuje – prestat ću pušiti, jesti slatko, piti...
Rijetko će nam tko odgovoriti da će jednostavno biti bolji čovjek, da će se odreći loših postupaka, mrzovoljnosti, nestrpljivosti, brzopletosti...
Četrdeset dana pokore onih koji će se odreći slatkiša ili kolača proteći će u neprestanoj podvojenosti – uzeti ili ne uzeti pa kad dođe nedjelja i obveza posta se prekida – navali. Pušači će nažalost nakon četrdeset dana nastaviti još žešće povlačiti otrovne dimove, oni koji su se u dane pokore odrekli žestokog pića – nastavit će potom piti još češće. Ovo je vrijeme kada treba napraviti preokret u životu, vrijeme kada trebamo razmisliti o kvaliteti i smislu svoga života.
Pokušajmo si zamisliti kako bismo se plemenitije osjećali da počnemo dan s kakvim dobrim djelom, sitnom ljubaznošću prema bližnjima, prema nekom potpuno nepoznatome, ili prema strankama na poslu. Ljepota i bogatstvo je u davanju. Stoga, podarimo drugima vedrinu osmjeha, čistih misli, iskrenosti i ljubaznosti. Nedokučivo je kamo bi nas to odvelo kada bismo takav princip počeli primjenjivati već od sutra.