Dok većina mladih ljudi u želji za uspjehom čezne za odlaskom na Zapad, supružnike Mićić, koji su u Americi proveli 13 godina, čežnja je vratila u rodnu Čapljinu, kako bi tu pokrenuli biznis, proširili ga na cijelu BiH. Miko je svirao u lokalnom bendu San i radio na benzinskoj crpki. Supruga Vesna u Hepoku. U Čapljini su imali i mali obiteljski biznis - parfimeriju. Kriza je u bivšoj Jugoslaviji
stiskala sve jače pa su Mićići prije 90-ih na poziv rodbine otišli u Njemačku.
Za vrijeme rata i sve do '97. živjeli su na relaciji Njemačka - rodna Čapljina, a onda im se ukazalala životna prilika, otići preko "bare", doživjeti američki san.
„Tako smo se 97. u listopadu obreli u Americi i bili i zadivljeni i šokirani svim onim što smo vidjeli. Jer, Amerika je velika zemlja, raznih nacija i puno mogućnosti za svakog čovjeka, oni se svi bore da pridonesu Americi i da imaju divan zajednički život", kaže Miko za Deutsche Welle.
Nostalgija ih vukla u rodni krajKako su slabo znali jezik, prvih mjeseci su bili izgubljeni. Njihovu volju za radom, iskrenost i upornost Amerikanci su brzo prepoznali i nagradili. Mićići su se u Americi, školovali i radili razne poslove, od kojih su pristojno živjeli. No, rodbina u Čapljini i nostalgija za radnim krajem bili su jači. Odlučili su se vratiti, ali sa sobom ponijeti i poslovnu ideju.
„Istraživao sam američko tržište. Pitao se što bi bilo dobro što Amerikanci imaju, a mi nemamo pa da i mi budemo jedna mala Amerika. I došao sam na ideju da je to servis za popravku stakala. Borio sam se da dobijem naklonost kompanije Liqul Reslns International, završio njihovu školu, dobio diplomu i mogućnost da budem njihov ovlašteni predstavnik za BiH i da držim u njihovo ime školu i podučavam ljude koji su zainteresirani za takvu vrstu posla, i mislim da će to naići na veliki odjek. Ulaganja su mala zarade fenomenalne, a svaki naš grad treba mnogo takvih servisera“, priča s puno entuzijazma naš sugovornik.
Posao će proširiti na cijelu BiHMiko kaže kako planira mrežu servisa proširiti na cijelu BiH, usluge ponuditi osiguravajućim društvima, koji će moći puno uštedjeti, jer je popravka stakala znatno jeftinija od plaćanja novih. Planira obučiti i uposliti stotine ljudi. Njegovi poznanici iz Čapljine obradovali su se njegovom povratku i čestitali mu. „Jedni su mi čestitali na hrabrosti, drugi na ludosti. No, svi tvrde da je ideja odlična i da ću uspjeti.
U to ne sumnja ni Mikova supruga Vesna, koja ga je i nagovorila da se vrate u Čapljinu. „Ja sam optimista i vjerujem u svog supruga i vjerujem da je ideja odlična. Nadam se da ćemo se snaći. Kad smo se snašli tamo, ne vidim razloga da se ne snađemo ovdje“, kaže Vesna.
Mićići su, rekoše nam, u Čapljini proveli divnu mladost i taj ih je grad, kojem, kako kažu, malo tko može odoljeti, vukao kao magnet. Zato mladim ljudima u ovom gradu i Bosni i Hercegovini Miko, koji je, sa svojom suprugom, tijekom 13 godina boravka u Americi obišao 48 američkih država poručuje:
„Tvrdim vam, odgovorno vam tvrdim, školujte se, učite, radite, nigdje nema ljepše Amerike nego kod nas.“
{gallery}mikovesnamicic{/gallery}
Milan Šutalo | dw-world.de