FOTOREPORTAŽA: Čapljinci u Vukovaru - odana počast herojima Domovinskog rata

U organizaciji Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata, a pod pokroviteljstvom načelnika općine Čapljina dr. Smiljana Vidića, oko stotinjak Čapljinaca boravilo je protekla dva dana u Vukovaru, gdje su sudjelovanjem u Koloni sjećanja te paljenjem svijeća i polaganjem vijenaca odali počast svim stradalim, nestalim i ranjenim braniteljima Domovinskog rata.

Čapljinci su na putovanje u srijedu, 17. studenog, u ranim jutarnjim satima, da bi isto poslijepodne stiglu i Vukovar, gdje je su prvo posjetili Opću bolnicu Vukovar.

Podrum ove bolnice uređen je kao muzej, odnosno Mjesto sjećanja koje vjerno dočarava život nekoliko stotina ranjenika i bolničkog osoblja tijekom višemjesečne okupacije grada Vukovara. Nitko od nazočnih nije ostao ravnodušan nakon što su vidjeli i čuli kakve su strahote proživljavali pacijenti i djelatnici bolnice u tih nekoliko mjeseci.

Na pločicama unutar hodnika podruma, koji je jedan od najprepoznatljivijih dijelova ratne bolnice, nalaze se slike i kronologija svih događanja, od 25. kolovoza pa do 20. studenoga 1991. godine, kao i imena svih ranjenika, liječnika i drugog medicinskog osoblja koji su ubijeni na Ovčari te onih koji se i danas vode kao nestali. Posjetitelji su sa suzama u očima i nevjericom razgledavali ovo mjesto, pitajući se kako su ti ljudi mjesecima boravili na ovom mjestu a da skoro nisu imali zraka, vode i hrane. Po završetku obilaska Mjesta sjećanja Čapljinci su zajedno sa mnogobrojnim Vukovarcima na nogostupu ispred bolnice zapali svijeće u znak sjećanja, te se uputili u Vinkovce.

U Vinkovcima je bila upriličena zajednička večera, kojoj su nazočili predstavnici Udruga proisteklih iz Domovinskog rata iz nekoliko općina iz cijele Slavonije, koji su se zahvalili Čapljincima na dolasku i koji su poželjeli ugodan boravak u Slavoniji.

U četvrtak, 18. studenog, na dan pada obrane grada Vukovara, s početkom u 10:00 sati Čapljinci su se zajedno sa ostalima okupili u dvorištu Opće bolnice u Vukovaru, odakle je krenula ovogodišnja Kolona sjećanja. Kolona se kretala ulicama grada kojima su Vukovarci prije 19 godina i napuštali svoj grad, a prema procjenama u koloni se nalazilo oko 20 tisuća građana iz cijele Hrvatske i BiH, posebice iz gradova Hercegovine, Čapljine, Mostara, Ljubuškog, Širokog Brijega…

Koloni se nije nazirao ni početak ni kraj, a tijekom hodanja čula se tiha molitva i prisjećanje na strahote koje su se događale 1991 godine, a njom su dominirale zastave mnogih općina, županija, udruga, vojnih postrojbi… Od opće bolnice u Vukovaru do Memorijalnog groblja trebalo je preći 5,5 kilometara, no to nije bio problem ni za mnogobrojnu dječicu, odrasle i starce…

Druga stvar od koje zastaje dah i koja izaziva buru emocija u čovjeku je Memorijalno groblje hrvatskih branitelja, nijemi svjedok stravičnog zločina. Groblje je podijeljeno u tri dijela: Aleja poginulih hrvatskih branitelja, Aleja umrlih hrvatskih invalida Domovinskog rata i Aleja civilnih žrtava iz Domovinskog rata, a u sklopu groblja nalazi se 938 bijelih križeva od kojih svaki simbolizira jednu žrtvu, ekshumiranu na istočnom prilazu Vukovaru, u najvećoj masovnoj grobnici u Europi nakon II. svjetskog rata.

Načelnik općine Čapljina dr. Smiljan Vidić, predstavnici općine Čapljina i Udruga proisteklih iz Domovinskog rata položili su na ovom groblju, ispred brončanog spomenika, vijence i zapalili svijeće za sve stradale branitelje, a potom se uputili na svečanu svetu misu.

Na kraju dana upriličen je posjet Ovčari, gdje su također položeni vijenci i zapaljene svijeća, a potom upriličen posjet Memorijalnom centru Ovčara.

Na farmi u sklopu VUPIK-a, od već postojećih hangar napravljen je 1991 godine koncentracijski logor, kroz koji je u 3 mjeseca prošlo 3000 – 4000 osoba.

Između 18. – 21. studenog 1991 godine iz Opće bolnice Vukovar dovedeno je na ovo mjesto preko 300 ranjenika, staraca, djece, osoba svih generacija, koji su mučki ubijeni i bačeni u masovnu grobnicu. Među žrtvama su i francuski ratni dobrovoljac Jean-Michel Nicolier i novinar Siniša Glavašević. Najstarija žrtva imala je 104 godine, dok je najmlađa imala samo 6 mjeseci, a među ubijenima nalazila se I jedna trudnica.

Spomen dom je otvoren otvoren 2006 godine u hangaru gdje su prije 15 godina, oni koji su ovdje ubijeni, proveli svoje posljednje sate života i ostavili svoje nedosanjane snove. Dok nas sa zida promatraju iskrene, začuđene, nedužne oči, te dok u podu gledamo njihove osobne stvari koje su uz njih pronađene, a njihova imena kako odlaze u ponor, ne može se ne pomisliti kako su se osjećali toga hladnog dana kasne jeseni 1991.godine i jesu li znali da se sa tog puta neće vratiti. Kome su uputili zadnju misao, čije im je ime zamrlo na usnama? S tim mislima uputili smo se natrag u Čapljinu, zahvaljujući istinskim herojima na hrabrost, zahvaljući što su za nas dali svoje živote, zahvaljujući im za Vukovar, za Hrvatsku…