Dobri duh Donje Hercegovine

Dana 23. travnja je preminuo, a u nedjelju 25. travnja na počivalištu Ljucima kod Stoca pokopan je prof. dr Pero Marijanović. Sprovodne obrede predvodio je biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. dr. Ratko Perić uz suslavlje petnaestak svećenika.

Prof. dr. sc. Pero Marijanović bio je ugledni profesor i nekadašnji dekan Građevinskog fakulteta, te prorektor Sveučilišta u Mostaru. Bio je osnivač i voditelj Centra za primijenjenu geostatistiku u Mostaru, a uređivao je i brojne naučne i stručne časopise. Baveći se naučnim i istraživačkim radom, autor je nekolicine vrlo značajnih stručnih knjiga i publikacija. Pored niza znanstvenih radova pokrenuo je projekt Donja Hercegovina koji je naišao i na potporu hrvatske Vlade.

Svoje razmišljanje o prijatelju Napretka sročio je dr. fra Andrija Nikić na ovaj način
Ožalošćena obitelji i rodbino, tužni prijatelji i , tužni zbore i!

Jučer poslije molitve, u sobu dođoh, na mobitelu poziv prijateljev pročitah, Pero Marijanović je preminuo. Javiti se pokušah, prijateljev glas prepoznah i zamolih ga za čas Perina pogreba! Umrežena veza me je s mnogočim upoznala. U petak, 23. travnja, pročitah, utišala se jedna velika i dobra hercegovačka duša. Umro je naš vrijedni prijatelj i suradnik prof. dr. sc. Pero Marijanović, redoviti profesor Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru i Veleučilišta u Varaždinu, arheolog, geolog, informatičar, erudit i prije svega čovjek... Bio je dobri duh Donje Hercegovine, najplodnije živuće biće Ravnog i Stoca. Pored niza znanstvenih radova - njih oko sto i pedeset - pokrenuo je projekt Donja Hercegovina koji je naišao i na potporu hrvatske Vlade.

Toliko nađoh i upamtih, a zatim se u našoj kamenoj Hercegovini nastaviše misli rojiti oko kamene sudbine našeg dragog Pere. Na to me potaknuše činjenice da je prof. Pero Marijanović uložio ne mali napor da kamenu crkvu na Humcu od suvremenih barbara i rušitelja drevnih zdanja spasi. On je o čovjeku i kamenu preko Neretve spjevove pjevao; čovjekovo "kameno nebo" na zemlju spustio i kamen kao temeljni građevinski materijal crkve na Širokom Brijegu i njegovu simboliku prepoznao; kamena zdanja u Gradnićima javnosti predstavio... Jednom riječju, dušu kamena upoznao, s njom pjevušio, hodio, svetost stijene prepoznao u svetosti rijetke sjene kamenjara svoj život sakrio, s kamenom živio da bi pod njim Stvoritelju potiho zahvaljivao.

Listanje sličnih poruka dovelo me to upozorenja: Još malo i čuti ćete nove zvukove i osjetiti unutarnje boje tajnog života kamena, približiše me našem Peri i nastavih slušati: Čuti ćete sve one glasove koje ste ikada ranije čuli. Mnogi od njih su davno zaboravljeni i pripadaju svijetu djeteta i djetinjstva. Netko se negdje s nekim razgovara, netko nekoga doziva, zvoni zvono na vratu ovna predvodnika. Ono što upravo sada čujete je usnuli zvuk davno zaboravljenog zvona s crkvice u našem dolu, na našem brežuljku izraslu na kamenu.

Opet graja, vika djece na kamenu. Pa dozivanje pa stara, otegnuta pjesma pokraj kamena. Djetinji čopor u trku po kamenu. Netko negdje stavlja točku jasnim kuckanjem po kamenu. Tko zna što taj radi u tajnom svijetu kamena. Piše, prepisuje ili potvrđuje neki važan dokument. Svuda okolo su raspukline u stijeni kroz koje proviruje vrijeme i poput plime, širi se okolo. I mene je u taj kamen postavio i više puta nazočnima predstavio (prošle godine :u Grudama 27.XI., u Mostaru, 3.XII. 2009.). Za sve mu ponavljam: Hvala! Da, braćo i sestre, to je taj dio Perina okoliša koji se nastanio u njegovoj duši, ali u kome je on, bez ikakve sumnje sretan živio. Na koncu Pero Marijanović je svoj testament u kamen uklesao da poput Humačke ploče za vjekove ostane poruka i tajna.

Danas je Pero Marijanović adresu svoga stanovanja konačno promijenio. Od danas on više putnik po kamenu nije, stamen - međaš ovdje - na Ljucima uz stolačke pređe koji pod stećcima razgovarahu sugovornik je postao.

U ovaj se krš, iz kojega je izrastao, ukamenio, križem se okitio, svojim roditeljima i rodbini se vratio. uskrsnuću se nadao. Njegovom vjerom ozaren, na obznanu me potaknuo: Uskrsli Isus datum Perine zemaljske smrti u vječni život je pretvorio.

U miru snivaj, naše drage pozdravi, njima poruku prenesi, za budućnost našu se kod Boga zauzmi, dragi prijatelju moj!

Kad se umoriš od trčanja za zvijezdama, sjedni na kamen, osluhni izvor i čut ćeš kako ti tvoji studenti, kolege profesori, prijatelji, posebice, supruga, kćerke, sin... šapćemo: Hvala, Hvala!

Dragi prijatelji preminulog Pere, i vas je danas ovdje Pero pozvao. Vaša brojnost svjedoči da svoj dodatak Perinoj životnoj knjizi dopišete u kamen za sva vremena poput upisa u kamenim stećcima. Perina životna svijeća se neočekivano pred našim očima ugasila. Neočekivano se na dan sv. Jure pred našim zemaljskim očima utrnula, da bi oči naše vjere farom obasjala.
Obitelji i brojnoj rodbini preminulog Pere Marijanovića osobno i u ime svih vas iskrenu sućut izražavam.

U ime Hrvatskog kulturnog društva Napredak Mostar, za rastanak molitvu sastavih:
Bože vječni svemogući
- Molimo te vapijući; /Po dobroti predubokoj
- Daj nam Peri vječni pokoj. - Amen!

Mostar, Ljuci kod Stoca, Sv. Marko -25. travnja 2010.