Prave pasje vrućine ovih dana s ulica Čapljine već u devet sati ''tjeraju'' prolaznike. Poslije hodaju samo oni koji muče narodski kazano - velika potreba. Zato i jest bilo pravo izenađenje oko podneva sresti Jozu Brkića, košarkaša Čapljina Laste, ''naoružanog'' velikom torbom. Široki, skoro dječački osmijeh koji krasi ovog vrsnog centra i neizostavno pitanje - otkud torba na ljetnoj žezi, kada su košarkaške lopte u dubokom hladu?
''Treniram i to vrlo ozbiljno'', veli Jozo i nastavlja preduhitrivši pitanje: ''Vježbam u teratani i dvorani. Radit ću do 10. srpnja, a onda putujem u Sarajevo na okupljanje reprezentacije. Dobro sam se spremio, jedva čekam početak priprema.''
Konkurencija je jaka?''Da, Elmedin Kikanović je u ovom trenutku neprikosnoven, a tu su Nedžad Sinanović iz španjolske Unicaje, koji godinama igra u inozemstvu, pa mladi Ognjen Kuzmić, koje je prošao na NBA Draftu. Jest 52., ali je prošao. Protiv njega sam već igrao dok je bio u Čeliku. Vjerujem u sebe, očekujem uspješan debi u reprezentaciji. Zato tako i radim, nema kupanja, nema izležavanja, košarka je moj posao.''
Je li bilo odmora?''Desetak dana, nakon prvenstva. Čim sam se našao na popisu Aleksandra Petrovića počeo sam trenirati. Kako su mi rekli, biti ću prvi Čapljinac u reprezentaciji BiH poslije Marija Primorca, koje je bio veliko košarkaško ime.''
Protekla sezone?''Zadovoljan sam, iako ostaje žal za propuštenim. Želja mi je bila da trogodišnje igranje u Čapljini zaključim makar polufinalom, ali sreća nas nije htjela, odlučivala je jedna lopta. Tako je to u sportu.''
Govorite kako je boravak u Čapljini završen?''Imao samo ugovor na tri godine. Zadovoljan sam rezultatima ekipe, kao i svojim napretkom. Uspio sam se afirmirati, izgraditi ime i skupiti košarkaškog iskustva i podlogu za nastavak karijere na većoj razini.''
Dojam je da ima i žala?''Ima i prvi put ću to reći. Osjećam da smo mogli i više. Žao mi je što trener Ante Nazor nije ostao duže. Bio je izvrstan u tandemu s Tonijem Blaževićem. Da su ostali, mislim da bismo napravili još više. Kažem u dubini duše me kopka, što bi bilo da smo nakon prve sezone nastavili u istom tempu? Mislim da bismo uradili i više od postignutog povratka čapljinske košarke u vrh.''
Onda, ukupni dojam?''Tri godine u Čapljini za mene su bile prekrasne, stvarno mi je bilo super, bio sam među svojima, odlično sam bio prihvaćen, samo je ostao taj mali crv sumnje - što bi bilo...?
Nastavak karijere?''Imam nekoliko opcija, neću žuriti. Košarkaške kvalifikacije završavaju tek polovicom rujna, dakle, ima vremena još dva mjeseca.''
Pouka mlađima?''Iz osobnog iskustva mogu reći da karijera ima svoje uspone i padove, ali uvijek sam radio i vjerovao u sebe. Samo neka rade, a prije ili kasnije doći će njihovih pet minuta.''
Kako je svakodnevno po više sati trenirati, Jozu i ne pitamo, znojimo se razgovarajući uz osvježavajuće piće, dok su na kraj razgovora strpljivo čekale Jozina djevojka Marijana i sestra Josipa koja nam u šali reče - još uvijek Brkić!