Klapa Drača: Funkcioniramo kao prijateljice

Klapa Drača je mladi vokalni sastav koji se sastoji od osam djevojaka lijepog glasa i stasa. One su mlade i talentirane a njihova pojava na pozornici i a capella pjevanje melem su za svačije oči i uši.


Tko čini sastav klape Drača?

KD: Klapa Drača se sastoji od nas osam djevojaka a naš vođa i glazbeni učitelj je don Dragan Filipović. Četiri su glasa zastupljena u klapi. Prvi sopran pjeva Anđela Ljubić, druge soprane Josipa Vukoja i Ivana Ćorić, alt prvi pjevaju Mia Tadić i Josipa Mikulić a alt drugi Marijana Rozić, Andrea Marić i Nikolina Brkić.

Kako je nastala klapa Drača i kada ste počele nastupati u javnosti?

KD: Nastali smo prije dvije godine i par mjeseci. Naš prvi nastup bio je prije dvije godine, 19 . prosinca na božićnom klapskom koncertu u Hrvatskome domu Herceg Stjepan Kosača u Mostaru. Inače taj se koncert organizira već petu godinu za redom.


Tko je prepoznao Vaš glazbeni talent te inicirao osnivanje klape?

KD: Don Dragan Filipović je većini nas bio profesor u glazbenoj školi i tako je naša priča započela.

DF: Neke su od djevojaka pjevale u dječjem zboru u Katedrali, zatim u zboru mladih i srednjoškolskom Gaudeamusu i u zboru Promusica pa se našla potreba za zbližavanjem. Ja sam ih htio što duže zadržati skupa jer imaju vrsni talent. Doista su kvalitetne i ja moram naglasiti tu kvalitetu bez obzira hoće li se uzoholiti ubuduće ili neće. To sam i njima više puta rekao. Kad bi djevojke htjele vježbati barem dva puta tjedno, onda se njima ne bi mogla približiti niti jedna druga ženska klapa na ovim prostorima i u RH, uvjeren sam u to!



Don Dragane, "kako izlazite na kraj" s ovoliko djevojka i djevojke odgovora li Vama ta suradnja?

DF: Istina, možda je nekad teško raditi s mladima, no ja ih stalno pokušavam motivirati i usmjeravati pravilnom načinu življenja, mlade su i one se ovdje izgrađuju i kao ljudi. Neke će tek maturirati, neke su ove godine postale brucošice, neke već par godina studiraju, svaka ima svoj put i sazrijevaju postupno te se to mora osjetiti i u radu.

KD: Don Dragan je ekstra, da nema njega onda ne bi bilo ni nas. Mi se inače često družimo zajedno i izlazimo skupa van. Više funkcioniramo kao skupina prijatelja a ne neka klapa. To svakako pridonosi našem uspjehu. Bude ponekad i nekih sitnih svađa i prepirki, ali opet to sve na kraju ide u prilog što većoj želji za boljim pjevanjem u klapi. Nema zamjerki ako nekad netko na nekoga povisi ton, upravo zbog toga što se vrlo dobro poznajemo i činimo to radi bolje izvedbe pjesme.


Tko je publika klape Drača i što mislite tko Vas najviše sluša?

KD: Bili smo na božićnim koncertima, raznim klapskim susretima, zatim smo imali nastupe u sklopu koncerata, nastupale smo također na mnogim obljetnicama, promocijama i prezentacijama, sve češće nas maldenci zovu na crkvena vjenčanja. Naši najzapaženiji nastupi do sada su bili na Etnofestivalu u Neumu, kao i klapska druženja u Etno selu u Međugorju. Mislimo da nas slušaju svi uzrasti, i čule smo mnogo pozitivnih kritika i mišljenja.


Što Vam je do sada najljepše ostalo u sjećanju, koji nastup?

KD: To su svi oni božićni nastupi, klapska druženja u Trebižatu gdje je klapa Cambi, druženja s muškom klapom Krš...

DF: Na takvim glazbenim susretima bilo smo vrlo zapaženi, dobili smo uvijek potvrdu i čestitke žirija, direktora festivala, i ono najvažnije od same publike.




Jeste li izdali album i što Vaši slušatelji mogu očekivati u budućnosti?

KD: Nismo još izdali album, ali imamo u planu. Htjeli bi snimiti nešto svoje, a ne neke obrade pjesama, no za izdavanje albuma ipak treba vremena. Moguća je i suradnja s muškom klapom Krš, mi smo s njima jedna bratsko-sestrinska klapa, dajemo podršku jedni drugima. Oni su godinu dana stariji od nas po svojem postojanju i često nastupamo zajedno. I sada za božićni nastup pripremamo neke zajedničke izvedbe.



Što mislite kako su klape prihvaćene ovdje u Hercegovini, obzirom da su one karakteristične za dalmatinsko podneblje?

KD: Obzirom na stanje od prije par godina, klape su na ovim prostorima sve više slušane, sigurno. Prije se na klape ovdje gledalo kao na neku vrste seljačke glazbe koju su malobrojni slušali. Ipak, iz dana u dan situacija se mijenja i povećava se interes javnosti za klapama, sve se više naše klapske pjesme i izvedbe nekih pjesama puštaju i na radiopostajama.

DF: Mi smo se prije dvije godine registrirali u Sarajevu i nastala je Hrvatska udruga klapa u BiH. Tada je Udruga imala 19 klapa i ta brojka govori sama za sebe. Udruga se nalazi u Mostaru, a predsjednik je Anđelko Glibić iz muške klape Hrvoje. Klape ovdje postaju sve slušanije.


Odakle naziv klape Drača?

KD: Don Dragan je to komentirao na našem prvom koncertu. Rekao je kako se nismo gasile kada smo došle na prve probe klape. Svaka je nešto svoje pričala, objašnjavala, ali u tom razgovoru u kojem je sudjelovalo nas osam cura svaka je svaku razumjela (što je njemu bilo neobjašnjivo).. i tako su nam u pričanju počele prolaziti probe. Za vrijeme pjevanja neke pjesme znale smo upadati sa svakakvim prijedlozima za haljine, šalove i ostale sitnice za nastupe, a pri tom smo prekidali svaki pokušaj da izvedemo pjesmu do kraja. Na kraju je don Dragan rekao kako je jedini način da on stavi metar drače između svake od nas, ne bi li na taj način bar jednu probu uspješno priveli kraju... i tako je ostala ''Drača'' kao naš naziv klape.




Kako se pjevanje u klapi uklapa u život mladih djevojaka? Čime se inače bavite u životu?

KD: Anđela Ljubić, 18 godina, četvrti razred srednje likovne i srednje glazbene škole, upisat ću studij restauracije na Umjetničkoj akademiji u Splitu; Josipa Vukoja, 20 godina, druga godina na Prehrambeno-tehnološkom fakultetu; Ivana Ćorić, 18 godina, prva godina studija glazbene kulture na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti i četvrti razred srednje glazbene škole; Josipa Mikulić, 18 godina, prva godina na Pravnom fakultetu; Mia Tadić, 18 godina, prva godina na Građevinskom fakultetu; Marijana Rozić, 23 godine, četvrta godina na studiju engleskog jezika i književnosti i njemačkog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu; Nikolina Brkić, 4 razred gimnazije i srednje glazbene škole, upisat ću studij medicine; Andrea Marić, 20 godina, 2. godina studija psihologije na Filozofskom fakultetu.

Mi sve gotovo da i nemamo slobodnog vremena, stalno nešto radimo. Imamo dosta obveza, pjevamo u katedralnom zboru, škole i fakulteti oduzimaju mnogo vremena, pogotovo curama koje još idu u glazbenu, većina starijih je i završila glazbenu. Ono malo slobodnog vremena što imamo često ga provodimo skupa u druženju ili u nekim slobodnim aktivnostima, aerobik, spavanje i sl.

DF: One sve imaju puni potencijal, i stas i glas i talent. Stalno sam ih do sada motivirao i usmjeravao a tako će biti i ubuduće. Nadam se da ćemo se održati i budućih godina.


Mi se nadamo istom i želimo im svu sreću u radu te mnogo uspjeha!