Kolumna: Najbolji bosanski izvozni proizvod

Ma nije sve tako crno u Bosni! Naime, ima tome već par godina, neka poduzeća, političke zajednice ili možda i „ političke organizacije “ shvatili su da i Bosna može imati svoje adute za izvoz. I to ne majci, u sirovinama, poluproizvodima ili gotovim proizvodima, već u uslugama. Ondje gdje svatko normalan, koji prati viceve o Muji, misli da Bosna nema šanse – u uslugama!

Tako se u organizaciji „ Nezavisne “ agencije iz Zenice i „ Evropskog udruženja menadžera “ svake godine organizira dodjela priznanja „ Menadžer godine “ BiH, jugoistočne i srednje Europe. Lijepo ljudi kandidiraju oko 2000 „ menadžera “ iz „ cele Evrope “, vjerojatno ih isto toliko  i pozovu i onda: „ udri “ tko je najsposobniji. Svi imaju koristi: organizatori (jer vjerojatno lijepo zarađuju; da ne zarađuju, ne bi ovo ni radili), Zenica (jer promoviraju svoj grad novim i novim „ menadžerima “), na koncu i Bosna (zbog dolaska „ dokonih “ menadžera iz regije koji trošeći novce svojih kompanija u tome dijelu Bosne, predstavljaju prave pravcate turiste), a Neba mi, i „ menadžeri “ (zbog uokvirivanja priznanja koje će okačiti na zid iza svoje fotelje).

Ovih dana u utrku se uključio i Tuzlanski list. Iako je njegova tiraža, pretpostavljam maksimalno par tisuća primjeraka, njegove granice su daleko nadrasle lokalne. Osim toga i dugi niz godina postojanja ovog lista (tri godine ???) jamac su da će titule doći u prave ruke!

I kao što stoji u priopćenju: „ ... priznanja su uručena i drugim najuspješnijim političkim ličnostima, privrednicima, umjetnicima, pojedincima i kolektivima, čiji je rad ostavio trag u protekloj godini recesije “ !???? Što li ovo znači – ostavio trag u godini recesije – valjda misle da je rad ovih osoba produbio recesiju!? Što značilo, da značilo; Tuzlanski list je osigurao zbilja visoke goste, od Visokog predstavnika Inzka, Predsjednice Hrvatske Vlade Jadranke Kosor, pa do Predsjednika SDA Sulejmana Tihića. Kako bi sve bilo na Holywoodskoj razini; bilo je čak i bojkota od nekih nagrađenih predstavnika SDP-a. U svakom slučaju Tuzla i Tuzlanski list, kao i Nezavisna agencija iz Zenice su na ogromnom dobitku, ali i država (barem jedan njezin dio). Zbog „ izvoza “ priznanja, i „ uvoza „turista “, te očito rasta organizatora, s pravom smo ovo nazvali trenutno najboljim i najisplativijim bosanskim izvoznim proizvodom.

Ali, što je s Hercegovinom? Kako promućurne Ere nisu prvi uveli ove dodjele priznanja za regiju, cijelu '' Evropu '', pa i svijet!? Nismo mi dorasli tome! Mi ne možemo zamisliti da netko ozbiljan ide u neku Boguizanogiju kako bi primio tamo neko priznanje od lista s trogodišnjom tradicijom (he, op.a.). I tu griješimo! Ma kako ljudi izgledali nezavisni, neutralni, svakom od nas zatreperi srce kada nam netko pokušava dati komplimente, odgovarali oni istini ili ne. Zato savjet hrvatskim političarima u BiH: pozivanjem na pravdu i kukanjem nećete postići ama baš ništa. Prije će vas netko poslušati ako mu dodijelite plaketu ili odličje nego da se pred njim svalite na koljena i zalijevate mu suzama nožne palce! Pa, tko zna: Mesić sigurno neće doći na izbor za Baću godine u Trebižat bezveze; trebalo bi mu dati do znanja da je baš on u najužem izboru zbog svojeg „ pregalačkog “ rada u ovih 10 godina. I, onda eto Mesića u Hercegovinu po prvi put, a svi bi onda trljali ruke: od brojnih novinarskih kuća do ama baš sviju zaštitarskih agencija...

„ Šalu na stranu “, pisao bi Remarque. Zbilja je krajnje vrijeme da i Hrvati u BiH pametnim nagradama, odličjima, plaketama i sličnim priznanjima:

1. nagrade svoje rijetke prijatelje u svijetu i regiji i
2. stvore nove, kao što to rade odavno naši Federalni partneri!