Počinje advent i zornice- danas je prva nedjelja došašća

Katolička crkva, danas na prvu nedjelju došašća ili adventa, započinje novu liturgijsku godinu. Četiri nedjelje došašća koje neposredno prethode blagdanu Božića simbol su četiri tisućljeća koliko je, po Bibliji, prošlo od stvaranja svijeta do Kristova dolaska.

Adventska priprava u Crkvi počela je u 4. stoljeću na Istoku, a od 7. stoljeća ustaljena je i na Zapadu. Kroz vrijeme došašća vjernici se pripravljaju na osobni susret s Kristom kroz liturgijska slavlja, molitvu, pokoru i odricanja.

Vanjsko obilježje došašća je tradicionalni adventski vijenac od zimzelenih grančica s četiri svijeće koji se stavlja na stol prve nedjelje adventa, kad se zapali prva svijeća. Svake nedjelje upali se još jedna tako da do četvrte nedjelje gore sve četiri svijeće, koje simbolički predstavljaju nadu, mir, radost i ljubav.

Iako se u posljednje vrijeme rjeđe prakticira, još mnogi vjernici u adventu imaju dane posta i odricanja od konzumiranja određene vrste hrane. Kako je nekoć nemrs bio u sve radne dane adventa, ovisno o običajima među vjernicima još se zadržala i ta praksa. Kvatre odnosno prosni dani u adventu i dalje se u brojnim obiteljima poštuju.

Sutra počinju mise zornice
Posebna pobožnost gaji se kroz mise zornice u svim našim župama. To su mise koje se slave u adventu u ranim jutarnjim satima u svitanje dana. Najčešće se slave u šest sati ujutro. U većini župa diljem BiH kao i Hrvatske za vrijeme zornica crkve su ispunjene. Misa se ni po čemu ne razlikuje od nedjeljne. Većina onih koji krenu na zornice idu kroz sva četiri adventska tjedna. To je na neki način duhovna obnova. Mnogi se u to vrijeme ispovjede, a bude puno i pričesti tijekom adventa.I mise zornice imaju pokornički značaj, jer valja ustati vrlo rano da se stigne u crkvu. Predstavljaju stoga neki oblik četiritjednog trajnog odricanja od sna.

Svoj početak imaju još u srednjem vijeku. Drugi narodi, pa ni slavenski, nisu našli za te rane mise, odjevene u čar i tegobe zime, vlastito ime već ih nazivaju latinskim imenom Rorate. Slaveći te mise narod je stvorio osobite adventske pjesme. I one su plod hrvatskog vjerničkog duha, bogate sadržajem, jer prepjevaju proročanstva biblijskih proroka o Kristovom dolasku, a napose ulogu Djevice Marije nazivajući je najljepšim imenima zbog njezine majčinske uloge u Isusovom dolasku. Isusova majka je uz pokornika sv. Ivana Krstitelja glavna osoba koju Crkva predstavlja kao vodiča u božićnoj pripravi. Ona ukazuje da za Božić Bog dolazi čovjeku ali da i Bog očekuje čovjekov dolazak. Otkriva to Marijin pohod Elizabeti, majci Ivana Krstitelja. Taj pohod govori da Bog dolazi k čovjeku, ali i po čovjeku želi doći drugome čovjeku. Marija je puna Boga, nosi ga u utrobi, a krenula je na putove ljudi, do Elizabete. Tako je primjer za pun doživljaj Božjeg došašća, ali je i sama postala došašće ljudima.


Susret s Isusom - najljepši početak dana!
U užurbanoj predbožićnoj atmosferi uličnog i trgovačkog blještavila u javnosti se malo govori o duhovnoj dimenziji priprave za Božić. Malo tko u medijima svraća pozornost da se kroz različite oblike pobožnosti vjernici pripremaju početkom crkvene godine u predbožićno vrijeme za Kristov dolazak.  Radi se o dolasku, i to ne bilo koga, nego nama najvažnijeg i najdražeg gosta – to je Isus Krist, Sin Božji, naš jedini Spasitelj. Za taj dolazak se treba dobro pripremiti. Kad nam u goste dolazi posebno draga i važna osoba, tada lijepo uredimo kuću i pripremimo najbolja jela da dostojno počastimo svoga prijatelja.

Crkva nas poziva da isto tako učinimo sada na početku došašća – da se pripremimo za susret s Isusom Kristom. Naše srce je kuća u koju Isus želi doći i tu se nastaniti. „Neka Krist po vjeri stanuje u vašim srcima“, poručuje nam sv. Pavao. Na pitanje kako ćemo najbolje dočekati Krista koji nam dolazi, odgovara nam Crkva u svojoj zbornoj molitvi prve nedjelje došašća u kojoj molimo Boga da pravednim životom i dobrim djelima idemo u susret Kristu koji dolazi!