Četvrtak, 05 Kolovoz 2010 11:44
Danas, 05. kolovoza, prisjećamo se i slavimo dan kad je prije petnaest godina Hrvatska konačno oslobodila najveći dio svojeg teritorija istjeravši preko vlastitih granica vojsku krajinskih Srba i ostatke JNA. Ta je pobjeda označila kraj rata i propast velikosrpskog projekta u njegovom tadašnjem obliku.
Ta je pobjeda bila pobjeda države nastale u ratu i to ne samo u ratu protiv srpskih nacionalista (dakle i doslovno 'nacista') već je to bila i pobjeda protiv međunarodne zajednice koja je pet godina pokušavala očuvati Jugoslaviju dajući tako priliku tim istim nacistima za petogodišnje divljanje u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Vremena nastajanja nacionalnih država kroz rat u ovom hrvatskom primjeru bila su sve samo ne prošlost...
Danas se prisjećamo i petnaest tisuća žrtava Domovinskog rata kojima doslovno dugujemo državu. Kao nagrada za to, oni i njihovi generali danas su marginalizirana skupina građana vlastite države ili su pak po kazamatima europskih političkih centara moći čije se elite iskupljuju za Vukovare i Srebrenice (i sve između toga) vježbajući pravdu na Hrvatima koji su se usudili stvoriti državu bez prethodnog odobrenja.
Danas, na petnaest godišnjicu oslobodilačke akcije 'Oluja' koja je pomela srpsku Krajinu u povijest trebamo biti svjesni da su ovakve blistave pobjede generacijama bile duševna hrana i kamen temeljac mnoge europske i mnoštva svjetskih država. U Hrvatskoj je na žalost drugačije. 'Oluja' je još jedini preostali događaj Domovinskog rata kojeg slavi i sama hrvatska politička 'elita', doduše 'strogo kontrolirano'. I to je naime jedan od uvjeta nametnutih od međunarodne zajednice koja od nas očekuje izgradnju 'mostova' prema susjedima (Srbiji) a ne neprestano podsjećanje na njihov poraz plaćajući nas tobože međunarodnim uvažavanjem Hrvatske.
Danas se prisjećamo i petnaest tisuća žrtava Domovinskog rata kojima doslovno dugujemo državu. Kao nagrada za to, oni i njihovi generali danas su marginalizirana skupina građana vlastite države ili su pak po kazamatima europskih političkih centara moći čije se elite iskupljuju za Vukovare i Srebrenice (i sve između toga) vježbajući pravdu na Hrvatima koji su se usudili stvoriti državu bez prethodnog odobrenja.
Danas, na petnaest godišnjicu oslobodilačke akcije 'Oluja' koja je pomela srpsku Krajinu u povijest trebamo biti svjesni da su ovakve blistave pobjede generacijama bile duševna hrana i kamen temeljac mnoge europske i mnoštva svjetskih država. U Hrvatskoj je na žalost drugačije. 'Oluja' je još jedini preostali događaj Domovinskog rata kojeg slavi i sama hrvatska politička 'elita', doduše 'strogo kontrolirano'. I to je naime jedan od uvjeta nametnutih od međunarodne zajednice koja od nas očekuje izgradnju 'mostova' prema susjedima (Srbiji) a ne neprestano podsjećanje na njihov poraz plaćajući nas tobože međunarodnim uvažavanjem Hrvatske.
Apsurdnost ovakvih zahtjeva koje najviši političari u Hrvatskoj ispunjavaju bez oklijevanja postaje jasna prisjetimo li se da su pokušaji Tuđmanova svehrvatskog pomirenja ('lijevih' i 'desnih') iz sredine devedesetih bili dočekani na nož da bi danas zahtjevi za pomirenje sa Srbijom i Srbima postali conditio sine qua non hrvatskog europeizoranja... Rezultat vidimo svuda oko nas... Hrvatska hoda ruku pod ruku s vlastitim četničkim i komunističkim koljačima iz prošlosti te srpskim nacistima iz današnjih dana ali pomirenje Hrvata samih sa sobom i dalje izgleda posve nemoguće. Tako se današnja Hrvatska pretvara tvrđavu europskih crvenih Kmera...
Danas kad nema hrvatskog političara bliskog vlasti koji može izgovoriti pet rečenica o hrvatskoj novijoj povijesti a da barem dvije od njih ne spominju vlastite 'zločine' i kad i predsjednik države i predsjednica Vlade opisuju Oluju kao 'pobjedničku i blistavu akciju' kao da u to ogromnu većinu Hrvata uopće treba uvjeravati oni zapravo pokušavaju sačuvati vlastiti obraz odgovarajući srpskom premijeru za kojeg je Oluja - zločinačka akcija. Oboje njih mu odgovaraju strogo pazeći da mu ne spomenu ime a predsjednik hrvatske države čak to bezlično naziva 'tezama' iako se radi o dobro utvrđenoj i trajnoj srpskoj politici. 'Oluja' je zločinački pothvat; to je dakle Tadićeva 'teza' a ne srpska politika!
U takvim okolnostima treba biti svjestan da hrvatske političke elite naporno rade na pretvaranju Dana Pobjede u sve relativniji praznik unatoč deklarativnom zaklinjanju u pravednost cijele operacije. S protokom vremena to će postajati sve očitije sve dok nam jednog dana ne počnu objašnjavati da više nema smisla slaviti Oluju kad država koja je na njoj nastala - više ne postoji... Od Ive Sanadera preko Vladimira Šeksa; od Pusićke do cijele Sabornice i od HDZ-a do SDP-a a HNS i slične da i ne spominjemo, Hrvatska je danas projekt kojeg su njezine elite davno izbacile iz vlastita programa.
Zbog svega toga, slavimo 'Oluju' i slavimo ovu državu - dok je imamo. I budimo svjesni da jednako tako kao što smo hrvatsku državu sami zaslužili životima petnaest tisuća njezinih boraca, mi i samo mi vlastitim smo sljepilom i pasivnošću cijeli ovaj projekt star tisuću godina doveli na rub propasti. Nadajući se da ćemo ipak nešto od toga shvatiti dok je vremena, svima vama, Hrvaticama i Hrvatima bez obzira gdje se nalazite čestitamo 5 kolovoza, Dan pobjede.
Danas kad nema hrvatskog političara bliskog vlasti koji može izgovoriti pet rečenica o hrvatskoj novijoj povijesti a da barem dvije od njih ne spominju vlastite 'zločine' i kad i predsjednik države i predsjednica Vlade opisuju Oluju kao 'pobjedničku i blistavu akciju' kao da u to ogromnu većinu Hrvata uopće treba uvjeravati oni zapravo pokušavaju sačuvati vlastiti obraz odgovarajući srpskom premijeru za kojeg je Oluja - zločinačka akcija. Oboje njih mu odgovaraju strogo pazeći da mu ne spomenu ime a predsjednik hrvatske države čak to bezlično naziva 'tezama' iako se radi o dobro utvrđenoj i trajnoj srpskoj politici. 'Oluja' je zločinački pothvat; to je dakle Tadićeva 'teza' a ne srpska politika!
U takvim okolnostima treba biti svjestan da hrvatske političke elite naporno rade na pretvaranju Dana Pobjede u sve relativniji praznik unatoč deklarativnom zaklinjanju u pravednost cijele operacije. S protokom vremena to će postajati sve očitije sve dok nam jednog dana ne počnu objašnjavati da više nema smisla slaviti Oluju kad država koja je na njoj nastala - više ne postoji... Od Ive Sanadera preko Vladimira Šeksa; od Pusićke do cijele Sabornice i od HDZ-a do SDP-a a HNS i slične da i ne spominjemo, Hrvatska je danas projekt kojeg su njezine elite davno izbacile iz vlastita programa.
Zbog svega toga, slavimo 'Oluju' i slavimo ovu državu - dok je imamo. I budimo svjesni da jednako tako kao što smo hrvatsku državu sami zaslužili životima petnaest tisuća njezinih boraca, mi i samo mi vlastitim smo sljepilom i pasivnošću cijeli ovaj projekt star tisuću godina doveli na rub propasti. Nadajući se da ćemo ipak nešto od toga shvatiti dok je vremena, svima vama, Hrvaticama i Hrvatima bez obzira gdje se nalazite čestitamo 5 kolovoza, Dan pobjede.
www.hrvati-amac.com
Komentiranjem pristajete na Uvjete korištenja:
U komentarima je zabranjeno otvoreno vrijeđanje, bez obzira o kakvom je vrijeđanju riječ i na koga se odnosi. Ukoliko se ne slažete sa člankom ili nečijim mišljenjem slobodno to komentirajte, ali argumentirano i bez uvredljivih izraza.
Prilikom pisanja komentara pridržavajte se osnovnih pravila komuniciranja. Autori komentara prilikom pisanja moraju imati na umu da njihove IP adrese nisu zaštićene ni po kojoj osnovi i u skladu s tim trebaju paziti na sadržaj komentara za koji su sami odgovorni!
Korisničke komentare caportal.info u bilo kojem trenutku može ukloniti s portala bez prethodne najave.
Komentari su djelo i osobno mišljenje naših posjetitelja, caportal.info ni na koji način ne odgovara za njih, kao ni za eventualne reakcije.