FOTO: Poseban način obilježavanja završetka školske godine u područnoj školi u Trebižatu

06.06.2010. u Trebižatu se završetak školske 2009-2010. godine obilježio na poseban način, drukčiji od uobičajenih završetaka nastave. Sve je počelo puno prije današnjeg dana na inicijativu učiteljice Nikoline da se „stara škola“ utemeljena 1906.,  a obnovljena prilikom 100-te obljetnice, osim svoje vanjske ljepote obnovi i oživi svojom nutrinom,  dječjim žamorom, pjesmom, znanjem… koju je nekad  davno imala, a svojom starošću izgubila. 

Učiteljice i učenici 1.- 4. razreda prisjetili su se pokojnog književnika Vladimira Pavlovića, čije ime nosi naša škola, te pokojnog učitelja Andrije Rebca koji je veliki dio svog života posvetio djeci u našoj školi.

Program je počeo sv. misom koju je predvodio fra. Božo Radoš, prisjećajući se pokojnih djelatnika i učenika naše škole, te zahvalom Bogu na njegovoj skrbi za nas. Misno slavlje je uveličao i dječji zbor.

Nakon sv. mise program se nastavio  u „staroj školi“.  Kako se kraj nastavne godine  koncem svibnja u kojem slavimo Majčin dan, a početkom lipnja podudara s vjerskim i povijesnim događajima vezanim za hrvatski narod,  prisjećamo se žrtava Križnog puta, Lipanjskih zora, pa je i prigodna svečanost jednim dijelom u kontekstu tih događanja.

Za literarnu i scensku izvedbu pobrinule su se učiteljice Monika Borovac i Milica Pehar sa učenicima  2.,3., i 4. razreda koji su iznijeli svoje želje i razmišljanja o školi, obitelji i ljubavi kroz stihove:  Kako se piše pjesma domovini, Majčine ruke, Vjetar me zove van, Red u glavi, Zbogom školo, O kako će teći (V. Pavlović). Zatim su prvašići pozdravili i pozvali sve nazočne na izložbu svojih likovnih uradaka s motivima: Prvi dan škole, Moja učiteljica, Godišnja doba, Moja obitelj, Sveta obitelj, Naša vesela ulica, Dani korizme… koje su uradili uz pomoć učiteljice Nikoline Jurlete i voditelja likovnih radionica:  akademskog slikara, magistra Trpimira Grgića koji je izložbu osmislio i tehnički doradio, likovnog pedagoga Anđelka Matića, akademske kiparice Mirele Borovac, te radne kolegice Maje Matić.   

Dječji zbor pod vodstvom učiteljice glazbene kulture Ignacije Sušac koja je ujedno i voditeljica crkvenog zbora, veselom glazbom i prigodnim pjesmama: Hercegovina, Mama, Na svijetu su djeca ista… dao je također svoj doprinos.

Prostorije male, ali „duhom“ velike škole tražile su mjesto više, jer je odaziv roditelja, rodbine, prijatelja, dragih gostiju bio iznimno velik, te na taj  način dao djeci poticaj  da ovakvih druženja bude što više.

Organizatori zahvaljuju ravnateljstvu škole, fratrima, Mjesnoj zajednici,  a posebice predsjedniku Damiru Joviću, kolegi Robertu Borovcu koji je sve fotografijom zabilježio i svim našim dragim mamama i bakama  koje su malim slasticama počastile i okrijepile nazočne goste.

Cjelokupna svečanost se organizirala s nadom i željom da prijeđe u tradiciju… da se upamti i ne zaboravi sve dobro što se dogodilo u ovoj godini i godinama prije nas.

{vsig}trebizat_djeca_2{/vsig}