Kolumna: Hercegovci na brazilskom mesu

Višemilijunska afera koja je ovih dana uzdrmala temelje prehrambene industrije Lijanovići te zbog spornog uvoza i prikazivanja podrijetla mesa snažno odjeknula u medijima, u Hercegovini nije dočekana nimalo spektakularno. Ljude ovdje uopće ne iznenađuje kako se u mramorno-crnoj zgradurini na Visokoj Glavici prodaju krave Copacabane pod lažnim nazivnikom naših krava. Nakon radioaktivnih odrezaka iz iste tvornice, čuda koja se već godinama pakiraju kao meso provjerene kvalitete, nakon zagađivanja okoliša širokobriješke općine mesnim ostatcima po raznim lokalitetima, činjenica da zapravo jedemo brazilsko meso djeluje nam čak i pomalo egzotično. Neprocjenjiv je osjećaj hrenovaka koje u našem želucu plešu zavodljivu sambu, imamo li u vidu da bi im na krutosti pozavidjele i najljepše brazilske plesačice.

Za sto maraka do visoke politike
Slučaj Lijanovići živuća je personifikacija onog medijskog najopjevanijeg epa o bogaćenju preko noći, o kriminalnoj tajkunizaciji i hercegovačkom čovjeku koji s traktora kao pod najboljom čarolijom za 24 sata biva premješten u najluksuzniji Mercedes i postaje hrvatski celebrity koji s ponosom pokazuje preparirane medvjeđe glave iznad uzglavlja svog bračnog kreveta. Lijanovići i njima slični skorojevići, svojim životima i poslovanjem, krivci su što je pošten svijet cijelog jednog podneblja godinama na svojim čeonim kostima nosio krivu deklaraciju i etiketu lopova i kriminalaca, baš kao i sporni goveđi odresci iz trenutne mesne afere. Jer spomenuta dinastija je, bez ikakve želje za realnim sagledavanjem stvari, za mnoge samo indigo preslika cijele Hercegovine.

Bogatstvo stečeno na ratnom švercu u devedesetima pretvoreno u vile i kućerine rasute po cijeloj regiji, u zavidan vozni park i račune po raznim bankama, ostalo bi samo još jedna u nizu priča o surovoj stvarnosti brzog kapitalizma koji je legalizirao lopovluk kao misao vodilju svog biznisa, da obitelj Lijanović nije svojim kobasicama metastazirala sve do vrha državne politike u BIH. Način na koji su se neobrazovani i nestručni ljudi domogli tih istih političkih pozicija, sramotan je i općepoznat i košta samo sto maraka. Nekoliko tisuća tih tričavih maraka nas dijeli i od tragične činjenice da nam jedan takav dilberić lako može postati i premijer u ovoj apsurdnoj inačici države.

"Lijanova škola"
Međutim, za svesrdni trud i zalaganje im se zaista u prazan kvadratić mora staviti plus. Škola je to koja se ne uči u knjigama. Prefrigana, licemjerna, "Lijanova" škola. "Radom za boljitak" sustavno se godinama kralo, u županije dovelo svoje ljude za priskrbljivanje milijunskih poticaja za firme izvan tih županija, u vrijeme dok je Stjepan Mesić izbjegavao Hercegovinu kao kugu financiralo mu se kampanju, dok se hrvatski narod borio i bori za zrnce digniteta i časti u sprdačini ove zemlje, milovalo se skute federalnoj politici Sarajeva, a sve u svrhu osobnog profita. Prljave političke igre prikupljanja i kupovanja glasova šerifima tvrtke Lijanović, protagonistima stranke Radom za boljitak, omogućuju krpene lutke na koncu, podanici koji rade zaposleni na minimalcu, ubogi ljudi koji nemaju drugog izbora da bi preživjeli dan, pa pristaju uzvikivati parole i držati transparente kojih se i sami stide, boreći se za stražnjice svojih gospodara.

Afera s brazilskim mesom nije nikakav presedan u ovoj smijuriji od države. Neće zasigurno biti niti zakonski procesuirana kao ni ništa dosad. Jer nije ušao samo jedan kontejner mesa sumnjivog podrijetla u BIH, pa da mu se čudimo kao šarenom cirkusu. Ovo je kaos koji se događa godinama. Koji gledamo rezignirano i šutke. Uigran i orkestriran kroz sve strukture vlasti koje je potrebno proći da bi meso završilo u rukama sjetnih i umornih teta na traci u tvornici. Ali 2010. je izborna godina u BIH. Određenim interesnim grupacijama je odgovaralo baš ovaj Uskrs zgaditi Lijanovo meso njegovim potrošačima. Lijanovićima se na ovaj način jasno bacila poruka pod prag da prljava kampanja može početi. Narod će i dalje šutjeti. Začepiti nos kad prolazi Visokom Glavicom. Svoje glavice na ramenima pognuti posramljeno. I u sebi tiho zbrojiti koliko se litara mlijeka za klince može kupiti za novčanicu od sto maraka.