„Dođi u Vinkovce“, “Zeka mala...“ - samo su neki od hitova popularnog hiphopera Dalibora Bartulovića, poznatijeg kao SHORTY, koji na svaki način promovira svoju rodnu Slavoniju. Posebno je emotivno vezan za svoje Vinkovce i Vukovar te Dunav o kojem u zadnje vrijeme piše i pjesme. No, Shorty nije popularan samo u Slavoniji već je stekao brojne obožavatelje i u Hercegovini.
To se najbolje vidjelo na nedavnom Etno Fest Neum gdje je Shorty sa pratnjom otpjevao svoj novi hit “Dok Dunav...“. Publika mu je dugo skandirala „Vukovar, Vukovar...“ što ga je jako dojmilo po silasku sa pozornice. “Znao sam da me ljudi slušaju i po Hercegovini, ali sam ostao bez teksta kada sam čuo ovu reakciju publike.
To je dokaz da i Hercegovina susosjeća sa gradom mučenikom Vukovarom.” – rekao je Shorty dok je odolijevao „napadima“ brojnih obožavatelja.
Na upit koliko je često u Hercegovini Shorty je odgovorio kako je do sada uglavnom dolazio privatno te da mu je nastup na Festivalu u Neumu ustvari prvi službeni na ovom području.No, na tome neće stati i najavljuje nove projekte.
“Sa suradnicima sam već razgovarao o pokretanju novih projekata ovdje u Hercegovini gdje ljudi imaju jako razvijen osjećaj za tu etno, ali i sve druge vrste glazbe.Ja u zadnje vrijeme sve više radim sa tamburicom pa volim nove izazove.Bit ću presretan kada glazbom povežem Hercegovinu sa svojom Slavonijom, a osobito Vinkovcima i Vukovarom.” - istaknuo je SHORTY, koji je osobito na meti zgodnih Hercegovki.
Stoga smo ga i upitali kako se osjeća u Hercegovini u društvu zgodnih djevojaka i kako to upoređuje sa svojom Slavonijom.
“Dosta se po medijima namjerno rade te nekakve podjele među Hrvatima iz Hercegovine i Hrvatske i to je posve nepotrebno. U stvarnosti te podjele ne postoje i u to sam se uvjerio na svakom koraku u Hercegovini. Zato ću se ovdje uvijek rado vraćati. Ovdje su ljudi jako gostoljubivi a posebno su vam zgodne djevojke.“ – podvukao je popularni Shorty dok se rado fotkao sa zgodnim djevojkama, ali i gospođe nisu bile „za baciti“.
Shorty će na jesen izdati svoj treći singl čiji će prihod od prodaje ići u Fond za djecu poginulih hrvatskih branitelja grada Vukovara.
Davno je bilo, ne nebi spominjo imena, ko' nas je to prodo i koja je bila cijena naših života što Bog je uzeo, il' nam dao, tri mjeseca pakla, a onda je Vukovar pao, a i mi skupa s njim, al smo se predali hrabro, mjesec dana nakon što je umro Blago Zadro, al je ostala gorčina u grlu koje me žeđa, na pozive u pomoć dal su okretali leđa, ko' je Ovčaru preživio, ne pitaj šta je prošo, u Stajićevu Nišu, ja sam u Mitrovicu o'šo. 4 mjeseca logora, za svaki sekund ožiljak, pa izišo u razmjeni kad je već bio ožujak, pa šta to znači da sam imao sreće, što sam ostao živ, imali tu nesreće veće, što sam vidio i čuo, ne to se neda zaboravit, nema doktora što može ove rane oporavit, kao ni moju dragu što bolest uzela mi, još prošle godine, dok moja Sara ima 3, ona me drži na životu, samo moja kćerka jeste i sjećanje na moje dečke sa Trpinjske ceste...
Boli me sjećanje na dane slavne, dane ponosne, al' borim se, i nedam se dok Dunav tiho protiče... I boli me istina što nema onih koje volim ja. Pokriva ih zastava, nek sanjaju u sjeni hrastova...
A moja mala Sara o tom nezna ništa, ona zaspe sa osmjehom i sanja igrališta, kolače i bombone, a ne bombe i tromblone, ko njen stari, ne vidi proklete demone. Ne vidi krvave rovove i popaljene krovove rodnoga grada, ona ne zna ništ o ovome. I bolje da ne zna, nek je sretno djete, samo zna da tata guta neke roza tablete kad ga boli glava, al ne postoji taj prozac ni xanax za ove košmare uvučene u mozak što mi nedaju uklonit barikade i klade. Zakopavam mrtve u prošlost, a oni ih vade, šta mi to rade ljudi koda nisam sav svoj, tresem se i drhtim, koda nisam sav svoj dok me kupa hladni znoj, nešto u meni kipi, peku me naši haški, kundak života tuče, zaista boli vraški. Opet sam pošo, plako, jer više neznam kako, borit se protiv toga nimalo nije lako, i koda nemam ništa drugo osim te granate, al neka, i to će bit dovoljno, ako se vrate...
Boli me sjećanje na dane slavne, dane ponosne, al' borim se, i nedam se dok Dunav tiho protiče... I boli me istina što nema onih koje volim ja. Pokriva ih zastava, nek sanjaju u sjeni hrastova...
O dragi Bože, kao da nije u snu, kada koljena od krvi, a ja stojim baš na dnu, a oko mene poklani, streljani, pretučeni, unakaženi, nevini i do smrti mučeni. Odjednom i ja tonem u krvavom blatu, al mi Sara drži ruku, i viče nedam svog tatu, i onda nestaje sva tama, jer je anđeo nad nama, pa nam šalje oblak na kojem je Sarina mama, moja draga žena, blješti od sunčevih snopova, i somjeh moje kćerke, jači od milijun topova, mi zagrljeni sretni, zato plačemo nas troje, odjednom oko nas svi moji prijatelji stoje. Svi još uvijek ljepi, svi mladi ko na slici, i svi mi u glas kažu da je došao kraj bitci. Da živim sad za žive, mrtvih samo da se sjećam, pa se izljubim sa svima i to im obečam. Kažu zbogom, i opet sve je isto ko i prije, silni Dunav, na vodotornju se zastava vije, ja se budim jer se Sara smije, i ručice dvije mene grle oko vrata, dokaz sreća u meni je...
Boli me sjećanje na dane slavne, dane ponosne, al' borim se, i nedam se dok Dunav tiho protiče... I boli me istina što nema onih koje volim ja. Pokriva ih zastava, nek sanjaju u sjeni hrastova...
Komentiranjem pristajete na Uvjete korištenja:
U komentarima je zabranjeno otvoreno vrijeđanje, bez obzira o kakvom je vrijeđanju riječ i na koga se odnosi. Ukoliko se ne slažete sa člankom ili nečijim mišljenjem slobodno to komentirajte, ali argumentirano i bez uvredljivih izraza.
Prilikom pisanja komentara pridržavajte se osnovnih pravila komuniciranja. Autori komentara prilikom pisanja moraju imati na umu da njihove IP adrese nisu zaštićene ni po kojoj osnovi i u skladu s tim trebaju paziti na sadržaj komentara za koji su sami odgovorni!
Korisničke komentare caportal.info u bilo kojem trenutku može ukloniti s portala bez prethodne najave.
Komentari su djelo i osobno mišljenje naših posjetitelja, caportal.info ni na koji način ne odgovara za njih, kao ni za eventualne reakcije.