Prije par dana mogli smo pročitati da ekonomski stručnjaci tvrde kako BiH prijeti slom kao u Grčkoj. Prof. Nikola Grabovac, bivši ministar financija Vlade FBiH, sada rektor Sveučilišta Aperion, uz potporu Gospodarske komore FBiH, organizira gospodarski skup 24. ožujka u Vitezu na kojem se očekuju prijedlozi pronalaska izlaza iz gospodarske krize u kojoj se BiH nalazi već dulje vrijeme.
„ Prijeti nam sudbina Titanica “ – upozorava profesor Grabovac. Prema njegovim riječima: “... rješenja postoje, samo ih treba pronaći...“
Pa, postoje li rješenja pomoću kojih bi se ovaj „ tamni vilajet “ jednom konačno uzdigao iznad ponora (ne samo gospodarskog) koji mu prijeti? Iako se u ovom trenutku to ne čini tako, rješenja ipak postoje; samo moraju dobiti potporu politike!
Da bi se iznašla konkretna rješenja, prvo se mora utvrditi probleme zbog kojih se BiH nalazi u ovako lošem stanju i pred, kako ekonomisti kažu, „ brodolomom “. Kada se utvrdi probleme, onda je potrebno utvrditi što tri naroda u BiH žele i pokušati riješiti probleme na način na koji bi svi bili zadovoljni. Jedan od utvrđenih problema, s čim se slažu i političari iz sva tri naroda, pa i Visoki predstavnik, jest ogroman, nedjelotvoran i iznimno skup administrativni aparat. Čak četiri razine vlasti, stotine ministara, tisuće savjetnika; tko to može financirati!?
Dakle, svi bi se lako složili da se taj broj hitno mora smanjiti. Najlakše bi bilo ukinuti Županije, ali to je jedini preostali način sudjelovanja Hrvatskog naroda u vlasti i oni sigurno ne bi bili suglasni s tim rješenjem bez odgovarajuće zadovoljštine! Županije još iz Daytona vuku vrlo važne ovlasti, pogotovo u školstvu, zdravstvu, unutarnjim poslovima... Srbe stanje u Federaciji baš puno i ne interesira, ali bi vjerojatno podržali Hrvate, ako ne zbog nečeg drugog, a ono da bi spriječili daljnju unitarizaciju BiH! Osim toga, FBiH, zbog svoje nedjelotvornosti polako vuče za sobom i RS na putu k financijskom beznađu, pa bi s te strane Srbi bili za ukidanje županija.
S druge strane, Bošnjaci bi jedva dočekali ukidanje županijskih razina vlasti, za što već odavno lobiraju kod stranaca. Ali, bez pristanka Hrvata to je nemoguće! Dakle, trebalo bi udovoljiti Hrvatima da se postigne jedna ogromna financijska ušteda i osigura prvi korak k financijskoj održivosti BiH! Hrvate bi svakako zadovoljio treći entitet. Pa, zar ne bi radi budućnosti BiH bilo dobro izgubiti deset županija s najmanje 120 ministarstava i umjesto toga imati jednu entitetsku razinu s najviše desetak ministarstava!? Mislim da bi i stranci konačno imali jedan argument za zadovoljstvo, pa bi to možda nagradili s dopunskim financijskim sredstvima!? Možda, prema Bošnjacima, kako bi se lakše odlučili pristati na ovo rješenje!?
Svatko bi trećim entitetom dobio ponešto. Hrvati konačnu mogućnost (samo)upravljanja, kojom bi izgubili svaki strah od unitarne Bosne i Hercegovine, nakon čega bi vjerojatno navijali i za reprezentaciju.
Srbi bi također odahnuli, iz istog razloga, a jedino bi se mogla očekivati protivljenja od strane Bošnjaka. Međutim, i Bošnjaci bi ovim imali više razloga za zadovoljstvo:
- financijska stabilnost BiH potvrdila bi opstanak Bosne i Hercegovine kao države,
- novim promjenama mogli bi ishoditi proglašenje stvarnog ustava u kojem bi se naglasila nemogućnost odcjepljenja bilo kojeg entiteta,
- zadovoljstvo sva tri naroda u BiH dovelo bi vrlo brzo da povećanja standarda i samim time boljeg života građana što bi, opet, spriječilo nove valove iseljavanja mladih ljudi
- politička stabilnost dovela bi do ubrzanog ulaganja inozemnih investitora.
Recimo da bi ovo bio prvi korak prema uspostavi jedne stabilne Bosne i Hercegovine i samim tim i cijele regije. Smanjivanje napetosti između različitih naroda dovelo bi do otvaranja i cijelog niza kulturnih, športskih i drugih zbivanja. Uostalom, ovim bi se riješio još jedan aktualni problem vezan uz način izbora članova Predsjedništva BiH jer bi se isti birali iz entiteta, a tada bi se mogla izbrisati odredba da članovi Predsjedništva moraju biti iz reda tri konstitutivna naroda.
Ako bi se izbjegla predizborna ratnička retorika koja nam neizostavno slijedi u budućim mjesecima i ako bi se pitao običan, mali čovjek iz sva tri naroda u BiH, željan kruha i posla, željan mirovine dostojne čovjeka, mislim da bi se dobila ogromna podrška ovom prijedlogu. Umjesto gonjenja u nacionalne torove, konačno bi se posvetilo čovjeku!