Što hoće ti Hercegovci !?

Nedavno je jedan od niza rasističkih članaka u jednom " hrvatskom " dnevniku nosio naslov koji nosi i ovaj članak. Da se radilo o poticanju mržnje i rasne netrpeljivosti jasno je vidljivo iz foruma koji nesmetano, potaknut člankom, sikće vrijeđanjem i mržnjom na Hercegovce, neistinitim i lažnim tvrdnjama o povjesnim događajima i sl. konstrukcijama.

No mi se uistinu ozbiljno moramo zapitati što uistinu hoće Hrvati iz Bosne i Hercegovine? Također, moramo se upitati, što uistinu hoće politika Republike Hrvatske od Hrvata u Bosni i Hercegovini, ako uopće išta hoće. U ovom članku Hercegovci su pojam i za sve Hrvate u Bosni i Hercegovini.

Kada se iz perspektive hrvatske politike (ili medija) u Hrvatskoj pita što hoće ti Hercegovci, onda nitko uistinu ne traži mišljenje Hercegovaca. Takvo navodno pitanje u sebi sadrži osudu, odbacivanje, mišljenje da Hercegovci na sve moguće načine (primjerice mirovine, doplatak za djecu, fiktivna prebivališta, navodno glasanje mrtvih duša ...) smetaju i iscrpljuju Republiku Hrvatsku i zapravo se izriče osuda nad tim dijelom hrvatskog naroda. Takvim navodnim pitanjem hoće se reći "dosta vas je", "tražite svoja prava u Sarajevu" i sl.. Ipak, pitanje je uistinu ozbiljno. Ono bi trebalo biti srž hrvatske politike. Iz ovog pitanja trebao bi nastati plodan, iskren i sveobuhvatan dijalog između Hercegovine i Zagreba. Na žalost takav dijalog nije na vidiku. Na vidiklu je rovovska borba u kojoj se nojevski ponaša hrvatska Vlada i Sabor, dok novi predsjednik daje nadu da bi mogao izvaditi glavu iz pjeska. Ipak u tom pogledu ne treba imati puno iluzija i moje je mišljenje da prema novom predsjedniku treba biti oprezan. Na njemu je da otkloni duboko naslijeđenu mržnju i prezir, uvrede i negiranje prema Hercegovcima od bivšeg predsjednika, koji je na svakom koraku činio zlo svom narodu u B i H. Sudeći i prema potezima hrvatskih političara u B i H oni se još uvijek ponašaju podanički. No osobito je neprihvatljiva šutnja zastupnika dijaspore u Hrvatskom Saboru.

BH Hrvati sigurno hoće slijedeće:

1. Jednakost s drugim narodima i jednakost svih pred zakom. Nedvojbeno je da je hrvatski narod u B i H, kao narod, diskriminiran. Ovakva diskriminacija u suprotnosti je s Poveljom Ujedinjenih naroda, Deklaracijom Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima, Konvencijom o ljudskim pravima Vijeća Europe, te Ustavom B i H i Federacije B i H.

2. Pravo na svoj hrvatski jezik, na svoje javne medije na hrvatskom jeziku i plaćanje pristojbe za svoje medije.

3. Pravo na upravljanje svojim gospodarstvom, gospodarski razvoj i upravljanje vlastitim sredstvima. Sudjelovanje u financiranju zajedničkih institucija u skladu s dogovorom sva tri naroda. Hercegovci ne mogu priznati Sarajevo kao svoj glavni grad sve dok ih Sarajevo ponižava, oduzima sredstva, privilegira narod koji se odnedavno sam nazvao Bošnjaci.

4. Hercegovci svakako, kao hrvatski državljani, žele sva svoja prava i obaveze konzumirati bez ikakve diskriminacije, a ukoliko ih netko vrijeđa ili diskriminira pred institucijama ili u javnosti, te poziva na diskriminaciju, traže da djeluje pravna država prema takvim pojedincima ili grupama.

Po mom mišljenju Hrvati u B i H prema Zagrebu i Sarajevu trebaju se postaviti vrlo pragmatično. Naime, i Zagreb i Sarajevo više ih trebaju nego što se to misli. Hercegovci trebaju osvijestiti svoj geostrateški položaj za Republiku Hrvatsku i unutar B i H. Trenutna politika Zagreba je potpuno slijepa za pitanje "Što hoće ti Hercegovci"? Zagrebu treba postaviti jasno pitanje: Što vi hoćete od Hercegovaca? Znate li što uistinu hoćete? Ukoliko nas želite odbaciti to učinite "javno i transparentno" kako se to voli reći. Ako nas ne trebate - u redu, donesite takvu strategiju, objavite ju i provodite. Međutim, hrvatska politika je uplašena. Ona bježi od vlastitih interesa i obaveza. Tako se boji i takvo nešto jasno učiniti, pa to čini kriomice, kao tat, usput tvrdeći da tamo glasuju "mrtve duše". Da tvrdnja bude groteksnija izriče ju čak i predsjednica Vlade za koju su navodno glasovale te "mrtve duše".

Što se tiče onoga što Hrvati u B i H hoće, njihova su htijenja sukladna najvišim međunarodnim aktima, prirodnom pravu jednog naroda, Washitonskom i Daytonskom sporazumu, dakle Božjim i ljudskim zakonima. Može se postaviti protupitanje: "Što vi hoćete od Hercegovaca"? Hercegovci znaju što hoće! Ono što hoće to im pripada. Oni ono što hoće ne trebaju ni od koga tražiti, a osobito ne moliti. Pravo i sloboda se uzimaju! Stoga Hrvati u B i H trebaju uzeti sudbinu u vlastite ruke, a to će učiniti kada se ohrabre voditi vlastitu politiku i to sukladnu vlastitim interesima. Kada se to dogodi siguran sam da će cijeli hrvatski narod stati iza Hrvata u B i H. Emocije, koje Hercegovci imaju prema Zagrebu, se moraju racionalizirati kako Zagreb nikada više ne bi manipulirao Hercegovcima. Jedan i jedinstven narod jesmo, no i unutar istog naroda postoje različiti i legitimni interesi. Njihova artikulacija je nužna za opstanak, jačanje i razvoj našeg naroda u B i H. Hercegovci su bili i ostat će Hrvati. Oni su davali i davat će možda i više Hrvatskoj nego što su od nje primili, no to davanje treba osvjestiti u Hercegovini i Zagrebu. Davanje mora biti uzajamno, no ne smije se mjeriti tko je kome više dao. Samo uzajamnim darivanjem bogatstvo, kultura, snaga i materijalna i duhovna bogatstva se množe.

Važno je i to da Hercegovci nikada i ni u kakvim uvjetima ne postupaju prema bosanskim Hrvatima kao što je Zagreb postupao i postupa prema Hercegovcima. Bosanski Hrvati trebaju pomoć hercegovačkih Hrvata kao što Hercegovci trebaju pomoć Zagreba. Samo ako bude solidarnosti među Hrvatima Hrvati i hrvatstvo će jačati, biti snažno i plodno.