65. obljetnica stradanja hercegovačkih franjevaca

Evo već je šezdeset pet godina prošlo od surove i ratne zime 1945. godine. Zime koja je Hercegovini donijela smrt, pogibelj, nedaće i stradanja njenih najboljih sinova. Ovim tekstom upravo želimo najaviti  65. obljetnicu stradanja širokobrijeških fratara i ostalih hercegovačkih svećenika, želimo potaknuti ljude na razmišljanje, želimo učiniti da ovaj događaj ostane neizbrisiv, a što je posebno značajno u današnje vrijeme kada se hrvatski političari za sitne novce prodaju zaboravljajući tko su, što su, odakle su…

Preživjeli partizansko ubijanje hercegovački fratri su od 1945. sve do 1990. godine osuđeni na preko 357 godina kazne. Ni u jednoj drugoj civiliziranoj državi ne bi se fratrima tako drastično sudilo. Od toga su odrobijali 249 godina, dva (2) mjeseca i deset (10) dana.

Čudnovato, ali je istina koju su pričali optuženi o istražiteljima, sudcima i mučiteljima bez imalo ogorčene opterećenosti. Vjerujemo da bi njihovi istražitelji, sudci i mučitelji bili zadovoljniji, kad bi i da su mogli biti poput njih radosni. Oni su bili davno prije drugih ogorčeni na sustav, koji je, moguće i njihovom zaslugom, propao. Međutim, činjenica je da ni u jednoj drugoj civiliziranoj državi ne bi fratri toliko čamili u zatvoru kao u komunističkoj Jugoslaviji.

U prvom djelu svog članka „ Krvavi ples komunista u Širokom Brijegu “ fra.Radoslav Andrija Glavaš je nekoć pisao kako su hercegovački franjevački uznici prekaljeni u komunističkim mučionicama potvrdili i oblikovali svoje bogoljublje, čovjekoljublje i rodoljublje. Kod njih nije bilo ni kapljice mržnje ili želje za osvetom. Kao branitelji slobode i mira ništa nisu ni pomišljali protiv ljudske spodobe, bilo da je izvježbana da svjedoči protiv njih, bilo da ih sa sotonskom mržnjom muči u komunističkim kazamatima.

Svojim svjedočanstvima su potvrdili da je njihovo rodoljublje i kršćansko i franjevačko. Oni su imali dušu čistu kao suzu.Oni su se zauzimali za slobodu i dostojanstvo svakog čovjeka.

„ Franjevci su bili dugi niz desetljeća u ovom zabačenom dijelu jedini predstavnici zapadnoeuropske kulture i uljudbe i sada u tom njihovom poslanju bivaju spriječeni na brutalan način: ubijanjem. Uljudbena misija franjevaca na Širokom Brijegu obustavljena je tako da su nastavnike jednostavno strijeljali pred oltarom. Okrutni ubojice nisu se usudili spomenuti javnosti imena žrtava. Majstori u skupnim ubijanjima i ovdje su se pokazali u pravom svijetlu “ – pisao je fra Radoslav Andrija Glavaš.

'' Pitamo javnost: u ime kojega naroda i pokrajine, zbog čijih ugroženih probitaka poubijaše komunisti franjevce na Širokom Brijegu, kad među ubojicama ne bijaše nijedan Hrvat, Hercegovac ili hrvatski rodoljub? Ubiše ih u ime Moskve, za volju komunističke internacionale. Njih ubiše bez ikakva suda i istrage, a druge na temelju nekakvih osuda ''- također je napisao u prvom djelu članka „ Krvavi ples komunista u Širokom Brijegu “ fra. Radoslav Andrija Glavaš, te zatim nastavio '' Žar iz nevini prolivene krvi sukljat će prema nebesima kao trajan ukor zločincima i njihovim pomagačima ''!

Htio je zapravo reći da će žrtve franjevaca biti zalog za sretnu budućnost hrvatskoga naroda, njegove države i zemlje koja je natopljena dragocjenom krvlju dragocjenih sinova, jer uistinu komunističke horde zaplesale su na Širokom Brijegu ljudožderski ples, ne dajući uvida općinstvu nego uživaju sami u krvavoj tragediji najstarijeg vjerskog i kulturnog žarišta u Hercegovini.

Ono što je najžalosnije, gledajući iz sadašnje perspektive, svakako je spoznaja kako Republika Hrvatska u sve većoj mjeri zaboravlja franjevce iz Širokog Brijega, zaboravlja sve ono što su za Hrvatsku kroz povijest dali Hrvati iz Bosne i Hercegovine, a daju i dan danas, posebno gledajući kroz sportsku prizmu.

Komunisti se u to vrijeme straše dignuti zastor ispred tako groznog prizora. Stoga široj javnosti nisu poznate potankosti užasnog pokolja na Širokom Brijegu, no neka žrtve stradalih franjevaca i njihova uništena kulturna baština budu, u nizu ostalih gubitaka, jedan prinos više u žrtvama hrvatskog naroda za životnu opstojnost i državnu nezavisnost.

Grobište poklanih franjevaca na Širokom Brijegu bit će trajan narodni spomenik i ujedno divna žrtva za vjeru i narod. To je naša povijest, dio naših života i zato moramo to sačuvati.

Hercegovačka franjevačka provincija će dakle 7. veljače (nedjelja) u Širokom Brijegu obilježiti 65. obljetnicu pogubljena hercegovačkih franjevaca u Drugom svjetskom ratu, a svetu misu predvodit će provincijal fra Ivan Sesar.

Obilježavanje obljetnice pobijenih franjevaca, ali i mnoštva vjernika pobijenih u Drugom svjetskom ratu, poraću, Domovinskom i drugim ratovima, počinje procesijom prema stratištu u ratnom skloništu u 16 sati, a nakon toga, procesija će se uputiti prema samostanskoj crkvi te će moliti nad grobovima pobijenih franjevaca za njih, kao i za sve one koji leže u drugim poznatim i nepoznatim grobovima.