Kolumna: Mesić i naslijepo pogađa u sridu

Tumačenja Mesićeve izjave kako bi, bude li referenduma o odcjepljenju Republike Srpske, vojno intervenirao u susjednoj državi i presjekao koridor u bosanskoj Posavini, prošlog su tjedna krenula zanimljivim smjerom. Ta razmetljiva prijetnja praznom puškom najprije je predočena kao gaf, a poslije nekoliko dana skupina medijskih ulizica počela ju je prikazivati kao genijalan politički potez. Primjer neformalne Mesićeve izjave najbolje pokazuje kako se informacije medijskim posredovanjem oblikuju po želji i kako mašinerija komentatora i spin-doktora uz oslanjanje na kratko pamćenje publike može posve preokrenuti smisao izrečenog.

Ono što je u prijateljskom razgovoru izvaljeno na Pantovčaku za nekoliko je dana odjeknulo na East Riveru. Predsjednik Srbije Boris Tadić u Vijeću sigurnosti oštro je osudio Mesićevu izjavu ocijenivši da je “opasna”, “ratnohuškačka” te predstavlja “mahanje sabljom”. Tadić je Mesićev “biser” maliciozno iskoristio i prezentirao nerazmjerno njegovoj važnosti. Ne samo zato što je izrečen neformalno, iz usta predsjednika na odlasku, koji ionako nema ovlasti slati vojsku u drugu državu, već prije svega zato što duh te poruke posve odudara od stavova hrvatske Vlade, izabranog predsjednika Ive Josipovića i cjelokupne oporbe, od kojih nitko nikada nije pokazao entuzijazam glede ratovanja oko Brčkog.

Ako je bila riječ o gafu, u najmanju je ruku žalosno to da predsjednik države ne kontrolira svoje izjave u javnosti, pogotovu jer nije bila posrijedi večera s nekoliko prijatelja u restoranu, a kojeg je moglo čuti novinarsko uho za susjednim stolom, već o istupu pred stotinu novinara na primanju! Ostavivši po strani njenu političku i moralnu upitnost, izjava prije svega svjedoči o nesmotrenosti i nedostatku samokontrole. Prvo ušminkavanje priče bilo je Mesićevo naknadno objašnjenje kako je govorio u kondicionalu, tj. da je rekao – “kad bi netko odcijepio dio BiH, da bih zatvorio koridor”, pri čemu je dodao: “To ne znači kako ću ja ići zatvarati koridor, to znači i NATO pakt, međunarodna zajednica.” Ako je ovo istina, možemo zaključiti da je od NATO-a dobio mandat vojno intervenirati u slučaju Dodikova referenduma, što bi bila apsolutno najveća vijest u cijeloj ovoj priči. A ako to nije istina, onda predsjednik – laže!

Sljedeći korak u peglanju izjave mjeseca bilo je plasiranje tumačenja da je Mesić svjesno prijetio ratom kako bi razbudio međunarodnu zajednicu u vezi sa stanjem u BiH. Predsjednikov savjetnik Tomislav Jakić za HTV je taj postupak slikovito usporedio s osobom koja padne u nesvijest pa ju je potrebno pljusnuti ili politi hladnom vodom. Tu je riječ o prilično naivnu gledanju na odnos međunarodne zajednice prema BiH, samo je potrebno ustanoviti tko je tu naivan – je li naivan savjetnik Jakić koji doista vjeruje da “međunarodna zajednica” ne zna što se događa u BiH, zemlji koju drži pod poluprotektoratom svog visokog predstavnika, premreženu svojim organizacijama i obavještajcima, pa ju je potrebno kao uspavanu ljepoticu probuditi Mesićevom pljuskom, ili savjetnik toliko podcjenjuje hrvatsku javnost da vjeruje kako je toliko naivna da će progutati tu priču.

Teško je odlučiti se što je gora varijanta. I koji su rezultati “buđenja”? Je li se javila neka nova međunarodna inicijativa? Je li Bono Vox organizirao koncert za prikupljanje oružja i dragovoljaca za presijecanje koridora? Nakon tjedan dana uslijedila je nova medijska glazura – Mesićeva izjava počinje se prezentirati javnosti kao genijalan državnički potez kojim je nadmudrio Tadića. Kao potkrepa toj teoriji navodi se da je zamjenica stalne predstavnice SAD-a pri UN-u Rosemary DiCarlo izjavila kako je nedavan posjet predsjednika RH Kosovu “upozorio na sve veću suradnju Kosova s njegovim susjedima”, što je, ushićenjem usporedivim s djetetovim kad ga pohvali teta u vrtiću, u pojedinim medijima shvaćeno kao trijumf Mesićeve vanjske politike i dokaz sumnjičavoj javnosti da je ono što su neki osuđivali kao primitivan gaf zapravo bila dosad neviđena politička bravura.