Krleža je jednom rekao „ Ljudi su sebeljubne životinje koje uživaju u vonju vlastitog isparavanja , dok sve što je kod bližnjega trulo to im smrdi. “ - Koja istina i koji naturalizam. Ispada da je sve što je vezano za ljude jedan obični Žerminal, jama koju kopaju umorne ruke čiji vrhovi prstiju dodiruju samo lešine nekad lijepih konja. Čovjek je čovjeku vuk i (ne)prijatelj. I dok je ljudi uvijek će postojati netko protiv koga se trebaš boriti…
Unutar vlastite obitelji netko tko spori tvoje zasluge. Iz susjedstva netko tko misli da zaslužuje više od tebe. Institucije koje vrebaju da te uguše administrativnim pipcima , političari koji te dok im predaješ moć u ruke ,vrte na tankim marionetskim nitima koji nikako da puknu.
“ Uvijek će postojati netko protiv koga se mora boriti “ - rekao je svojedobno čuveni mislilac Marcus Aurelius i ponekad se pitam je li stoički podnio broj svojih neprijatelja ili je posustao pred bezumljem istih ?!
Svaka dobra ideja u svom začetku osuđena je na strahovitu odmazdu i svi su proroci nepoželjni u svojim selima. Čisti fakti.
A zbog čega je to tako? Taština prije svega, kompleksi lijene mase koja samo zna upirati prstom s udobnog naslonjača za kojeg kredite plaćaju starci. Taština koju i Svjetlonoša tako lijepo i perfidno koristi kako bi osvijetlio zamračene umove mnogih koji jedva čekaju da budu osvijetljeni pogrešnim svijetlom - jer , ruku na srce, za pravo svijetlo se ipak treba boriti. To nije linija manjeg otpora niti neka teološka dogma - to su fakti.
Tko su naši neprijatelji danas? Urbanoj gerili –to je svakako konkurencija sa sela, jer treba biti dobro civiliziran i živjeti s predrasudom da pravo na čisto definiranu kulturu, možebitnu sofisticiranost imaju isključivo individue s „ asfalta “.
Ljubiteljima „ ljudi u crnom “ svakako su neprijatelji „ ljudi u smeđem “.Onima koji nemaju tih problema neprijatelji će biti oni zeleni, crveni, agnostici i tko zna tko sve ne. Neprijatelja nikada dosta – razlozi nam ne trebaju. Pa ipak, kada kazaljka sata pogura vrijeme prema naprijed i kada prostora za napredak više ne bude, kada se sumiraju svi naši ponosi i predrasude tko će stajati pred Ogledalom mirna srca i skrštenih ruku ???
Kada iz duše izroni neprijatelj kojeg smo hranili, pojili, odijevali dijelovima sebe i kada nam kaže – „ Moje će strijele zamračiti nebo “….hoćemo li imati toliko petlje reći „ Odlično, boriti ćemo se u sjeni “…ili će nam kroz glave proći svi naši krkanluci, svi proroci koji leže krvavi po pločnicima , svi oni koje smo krstili neprijateljem ….Svi dijelovi nas koje smo bacili u sjenu….
Utjecaj droge? Možda, ali droge koja tjera na lucidno.
Prkos Drumski