Utorak, 12 Siječanj 2010 13:04
Mostarsko-duvanjski biskup Ratko Perić na teškim je mukama. On godinama ustrajno radi na tome da satre svaki trag Međugorja i tamošnjih zbivanja, bez obzira na crkvene interese i potrebe milijuna ljudi koji se tamo okupljaju, bez obzira na činjenično stanje i postojeće službene crkvene dokumente.
Unatoč svojim upornim lobiranjima u Vatikanu, kao i učestalom dezinformiranju javnosti i vjernika, pravi šok doživio je ovih dana kad mu je u biskupiju došao bečki kardinal Christoph Schönborn.
Bio bi to jedan od mnogih posjeta crkvenih velikodostojnika koji su privatno dolazili u Međugorje. Došao je i Schönborn, ali je svojim načinom ophoda Međugorja pokazao da to baš i nije samo privatni posjet. To je Perića i te kako uzrujalo.
Schönborn se, naime, nije skrivao od medija i otvoreno je govorio koji je njegov stav prema Međugorju. No njegove izjave imaju posebnu težinu zato što je on i član vatikanskog Zbora za nauk vjere koji bi baš danas o Međugorju trebao raspravljati, jedan je od najuglednijih katoličkih teologa današnjice i jedan od najbližih suradnika sadašnjeg pape Ratzingera. Schönborn se u Međugorju zadržao čak od 28. prosinca do 2. siječnja, a posebno je bila važna misa koju je predvodio u međugorskoj župi uoči Nove godine.
U propovijedi je ponovio Zadarsku izjavu jugoslavenskih biskupa iz 1991. kojom je utvrđeno da “nadnaravnost događaja nije utvrđena“, ali je i pojasnio: “Dakle još nema službenoga priznanja, ali je tom formulacijom sasvim jasno rečeno da nadnaravnost nije isključena. Crkva je jasno rekla: nije isključeno. Nije utvrđeno, ali nije ni isključeno.” I ponovio je ono što Perić nikako ne želi čuti, da Crkva svoj konačni sud nije donijela i neće donijeti dok god traju tamošnji događaji, baš kao što je to bili i sa Lurdom i Fatimom.
Jugoslavenski su biskupi u spomenutoj izjavi Međugorje htjeli potpuno odbaciti, ali su dvaput bili na popravnom ispitu, jer im je tekst izjave vraćao Joseph Ratzinger, tada pročelnik Zbora za nauk vjere. Vatikan je za buduće vrijeme ostavio očitovanje o ukazanjima, ali je bio svjestan da se pastoralno treba pobrinuti za ljude koji tamo dolaze iz cijeloga svijeta. Zato je u Zadarskoj izjavi naglašena dužnost u prvom redu mostarskog biskupa da vodi brigu o tome, ali taj dio izjave nikad nije u cijelosti proveden u djelo.
Zato je ključna Schönbornova poruka u kojoj traži „da doista treba postojati pastoral hodočasnika“ te je zaključio: “Mislim da na taj način Međugorje može dobro nastaviti ići svojim putem s povjerenjem da će Crkva, Majka i Učiteljica, ovdje doista dobro pratiti put kojim se ide. Savjetovao bih strpljenje. Majka Božja s nama ima toliko strpljenja da već skoro 29 godina ovdje na vrlo neposredan način pokazuje svoju blizinu i brigu za župu Međugorje i tolike hodočasnike. Mirno možemo imati strpljenja! Dvadesetdevet godina je dugo razdoblje, ali pred Bogom i nije tako dugo”.
A koji je Perićev odgovor? Šalje pismeno priopćenje u kojem drži lekcije Schönbornu. I onda pokušava dokazati da ispovijedi u Međugorju nisu ništa drugačije u odnosu na one u drugim župama, što je besmislica ako se zna koliko ljudi dolazi u Međugorje i odakle sve. Najtragičnije je što u sve opet upliće tzv. hercegovački slučaj, iako dobro zna da je Hercegovačka franjevačka provincija iz svojih redova izbacila sve neposlušne svećenike.
Perić zapravo traži argumente tamo gdje ih nema. Proziva druge zbog razaranja jedinstva Crkve, pa tako i samog Schönborna, a ne vidi da je zapravo on taj koji radi protiv mira i jedinstva. Njega kao mjesnog biskupa trebalo bi veseliti svako okupljanje vjernika, pa tako i u Međugorju. Trebao bi se izdići iznad svojih osobnih interesa i uzeti u obzir korist vjernika svoje biskupije i iz cijeloga svijeta. Takvo mjesto izvanredan je izazov za jednog biskupa, ako ga znade prepoznati. Perić očito to nije u stanju. Na žalost.
Bio bi to jedan od mnogih posjeta crkvenih velikodostojnika koji su privatno dolazili u Međugorje. Došao je i Schönborn, ali je svojim načinom ophoda Međugorja pokazao da to baš i nije samo privatni posjet. To je Perića i te kako uzrujalo.
Schönborn se, naime, nije skrivao od medija i otvoreno je govorio koji je njegov stav prema Međugorju. No njegove izjave imaju posebnu težinu zato što je on i član vatikanskog Zbora za nauk vjere koji bi baš danas o Međugorju trebao raspravljati, jedan je od najuglednijih katoličkih teologa današnjice i jedan od najbližih suradnika sadašnjeg pape Ratzingera. Schönborn se u Međugorju zadržao čak od 28. prosinca do 2. siječnja, a posebno je bila važna misa koju je predvodio u međugorskoj župi uoči Nove godine.
U propovijedi je ponovio Zadarsku izjavu jugoslavenskih biskupa iz 1991. kojom je utvrđeno da “nadnaravnost događaja nije utvrđena“, ali je i pojasnio: “Dakle još nema službenoga priznanja, ali je tom formulacijom sasvim jasno rečeno da nadnaravnost nije isključena. Crkva je jasno rekla: nije isključeno. Nije utvrđeno, ali nije ni isključeno.” I ponovio je ono što Perić nikako ne želi čuti, da Crkva svoj konačni sud nije donijela i neće donijeti dok god traju tamošnji događaji, baš kao što je to bili i sa Lurdom i Fatimom.
Jugoslavenski su biskupi u spomenutoj izjavi Međugorje htjeli potpuno odbaciti, ali su dvaput bili na popravnom ispitu, jer im je tekst izjave vraćao Joseph Ratzinger, tada pročelnik Zbora za nauk vjere. Vatikan je za buduće vrijeme ostavio očitovanje o ukazanjima, ali je bio svjestan da se pastoralno treba pobrinuti za ljude koji tamo dolaze iz cijeloga svijeta. Zato je u Zadarskoj izjavi naglašena dužnost u prvom redu mostarskog biskupa da vodi brigu o tome, ali taj dio izjave nikad nije u cijelosti proveden u djelo.
Zato je ključna Schönbornova poruka u kojoj traži „da doista treba postojati pastoral hodočasnika“ te je zaključio: “Mislim da na taj način Međugorje može dobro nastaviti ići svojim putem s povjerenjem da će Crkva, Majka i Učiteljica, ovdje doista dobro pratiti put kojim se ide. Savjetovao bih strpljenje. Majka Božja s nama ima toliko strpljenja da već skoro 29 godina ovdje na vrlo neposredan način pokazuje svoju blizinu i brigu za župu Međugorje i tolike hodočasnike. Mirno možemo imati strpljenja! Dvadesetdevet godina je dugo razdoblje, ali pred Bogom i nije tako dugo”.
A koji je Perićev odgovor? Šalje pismeno priopćenje u kojem drži lekcije Schönbornu. I onda pokušava dokazati da ispovijedi u Međugorju nisu ništa drugačije u odnosu na one u drugim župama, što je besmislica ako se zna koliko ljudi dolazi u Međugorje i odakle sve. Najtragičnije je što u sve opet upliće tzv. hercegovački slučaj, iako dobro zna da je Hercegovačka franjevačka provincija iz svojih redova izbacila sve neposlušne svećenike.
Perić zapravo traži argumente tamo gdje ih nema. Proziva druge zbog razaranja jedinstva Crkve, pa tako i samog Schönborna, a ne vidi da je zapravo on taj koji radi protiv mira i jedinstva. Njega kao mjesnog biskupa trebalo bi veseliti svako okupljanje vjernika, pa tako i u Međugorju. Trebao bi se izdići iznad svojih osobnih interesa i uzeti u obzir korist vjernika svoje biskupije i iz cijeloga svijeta. Takvo mjesto izvanredan je izazov za jednog biskupa, ako ga znade prepoznati. Perić očito to nije u stanju. Na žalost.
Zvonimir Despot | Večernji list
Komentiranjem pristajete na Uvjete korištenja:
U komentarima je zabranjeno otvoreno vrijeđanje, bez obzira o kakvom je vrijeđanju riječ i na koga se odnosi. Ukoliko se ne slažete sa člankom ili nečijim mišljenjem slobodno to komentirajte, ali argumentirano i bez uvredljivih izraza.
Prilikom pisanja komentara pridržavajte se osnovnih pravila komuniciranja. Autori komentara prilikom pisanja moraju imati na umu da njihove IP adrese nisu zaštićene ni po kojoj osnovi i u skladu s tim trebaju paziti na sadržaj komentara za koji su sami odgovorni!
Korisničke komentare caportal.info u bilo kojem trenutku može ukloniti s portala bez prethodne najave.
Komentari su djelo i osobno mišljenje naših posjetitelja, caportal.info ni na koji način ne odgovara za njih, kao ni za eventualne reakcije.