Pismo Inzku: I oni koji dolaze uvjek će tražiti svoju hrvatsku federalnu jedinicu

Evo što Primorac piše Inzku:

Poštovani gospodine Inzko,

pišem vam kao čovjek koji se u ratu borio kao pripadnik Hrvatskog vijeća obrane za svoj dom, svoju obitelj, svoja uvjerenja, pišem vam kao vjernik i katolik, kao građanin ove zemlje, kao Hercegovac i Hrvat. Ponosan sam na svoje porijeklo,  dom i obitelj,  narod i zemlju u kojoj živim. Aktivno sudjelujem u političkim procesima u Bosni i Hercegovini od dolaska prvih mirovnih snaga,  već tamo od   EU Administracije u Mostaru čiji sam dio bio te sam svojim radom  doprinio obnovi Mostara i Hercegovine. Bio sam među prvim hrvatskim kadrovima u diplomaciji Bosne i Hercegovine u Bonnu u SR Njemačkoj od 1996.godine do 1999.godine. Nakon toga sam radio kao savjetnik za vanjsku politiku u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine u Uredu hrvatskog člana Predsjedništva BiH do sredine 2000.godine.


Moji motivi za ovaj politički angažman su uvijek bili isti, pomoći sebi i hrvatskoj zajednici u BiH da osigura mjesto koje nam pripada u Bosni i Hercegovini, točnije osigurati Hrvatima ono što su izgubili u političkom pokeru u Washingtonu i Daytonu u kojem su bili i ostali kolateralna šteta.


Hrvatski predstavnici najveći krivci

Priznajem, mi, odnosno naši predstavnici su najveći krivci jer se nisu htjeli žrtvovati za Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu, što je stotine tisuća Hrvata bilo spremno učini tada a vjerujte mi i sada.   

Međutim, upravo ono čega sam se najviše plašio, počelo se događati nevjerojatno brzo i nepogrešivo točno u nastavcima koji su slijedili jedan za drugim, a zadnji je ovaj s izborom gradonačelnika u Mostaru. Nikada ama baš nikada od Washingtonskog sporazuma na ovamo niti jedna odluka međunarodne zajednice nije išla na ruku Hrvatima u BiH. Evo kronologije događanja;


Sve na štetu Hrvata

1. U okviru e Washingtonskog sporazuma  Hrvati je navodno obećana konfederacija s Republikom Hrvatskom, a danas tko se toga još i sjeća;

2. Nakon Daytona na sva zvona se govorilo o posebnim vezama Federacije BiH i Republike Hrvatske pa su čak i utemeljena i nekakva Vijeća za suradnju, to je već odavno mrtvo slovo na papiru;


3. Famozna Odluka o konstitutivnosti svih naroda u BiH koja je najmalobrojnijem narodu nažalost nastavila smanjivati prava i politički utjecaj u zemlji:


4. Aktivno sudjelovanje OSCE u predizbornoj kampanji 2000. godine  protiv nacionalnih stranaka u BiH kao vrhunac licemjerja i nedemokratskih mjera koje su urađene u maniru totalitarnih sustava:


5. Upad u Hercegovačku banku koji je kao jedini opipljiv rezultat imao usporenje gospodarskog rasta u Hercegovini  i usporavanje novčanih tokova te rast nepovjerenja prema predstavnicima međunarodne zajednice.


6. Proces protiv Ante Jelavića u slučaju  „Samouprava“ kada su korištene metode  nama Hrvatima veoma poznati iz doba komunizma. Na sreću vaši predstavnici su to ubrzo uvidjeli i prekinuli taj sramotni proces ali šteta je već bila nanesena. Naglašavam kako montirani proces „Samouprava“ ne treba miješati s procesom vezanim uz sumnje za pronevjere u Hercegovačkoj banci jer za ovaj drugi su nadležni organi vlasti u BiH i neka to ostane njihov posao koji ja ne želim komentirati i mogu ga samo poduprijeti. No, to ne može biti opravdanje za devastiranje i onakav upad u Hercegovačku banku.


7. Metode ucjena najviših političkih predstavnika Hrvata putem opetovanih sudskih procesa i prijetnji tužbama kao najnoviji i učinkoviti vid discipliniranja nezadovoljnog hrvatskog naroda u BiH.


Nisu se bili spremni žrtvovati


Prepoznavši da ni ovi današnji predstavnici Hrvata  nisu spremni žrtvovati se, da budu ponizni i spremni na obranu svojih uvjerenja i interesa Hrvata, međunarodna zajednica je bez problema donijela slijedeće odluke:

- ukidanje nacionalnih naziva u javnim medijima u FBiH;
- obustavljanje uspostave drugog hrvatskog kanala na FTV-u
- opetovano odbacivanje svih mogućih aktivnosti o uspostavi Hrvatske televizije u BiH,
- odluke o uspostavi dviju škola pod jednim krovom s nejasnim konceptom i ciljem u budućnosti i tako dalje i tako dalje.

Vjerojatno sam  nešto važno  zaboravio i propustio, no meni je već i ovo dosta.



Izbor Komšića- vrhunac nepoštivanja volje Hrvata

Vrhunac nepoštivanje prava i volje Hrvata je izbor člana Predsjedništva Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva u BiH, gdje se još jednom  pokazalo da  međunarodnu zajednicu apsolutno nije briga za običnog hrvatskog čovjeka i za njegova prava u BiH, a jedno od tih temeljnih prava je da bira svoje predstavnike .

Napominjem kako bilo kakvo prebacivanje krivnje na Bošnjake ili Srbe radi toga što su oni tobože nama nešto nažao napravili nakon rata nije korektno jer oni su se isto tako samo kretali u zadanim okvirima i činili  ono što su umjeli i znali da zaštite i ojačaju svoju poziciju. Svi znamo da su apsolutni vladari u BiH i oni koju mogu sve promijeniti upravo Ured OHR uz pomoć SAD-a i EU-a. Mi ostali ćemo se boriti svaki sa svoje startne pozicije, međutim nama je ona već odavno uskraćena a dokaz za to slijedi.


Travanjski paket iz 2006.godine neću ni komentirati jer već tada je međunarodna zajednica stvorila uvjete da nastavi s političkim procesima bez Hrvata. Butmirski pregovori su samo potvrda toga jer se u Non paperu koji je prethodio pregovorima o ustavnim promjenama uopće ne navode Hrvati, dakle zaključak za svakog prosječno obrazovanog ili bolje rečeno prosječno inteligentnog Hrvata je da mi   ne postojimo kao politički narod ili kako to  Daytonski ustav   kaže „konstitutivni narod“ .


Imat će te uvjek isti zahtjev- hrvatsku federalnu jednicu

Ako mi nađete dokaze za suprotno, ja se selim iz BiH. Ali do tada će oni koji su ostali i koji imaju snage, volje i znanja  među nama  uvijek iznova tražiti isto, jednostavno, čisto i pravedno svoju Hrvatsku federalnu jedinicu u BiH.

Oni koji dolaze nakon ovih s kojima sada pregovarate u naše ime kao početnu temu ili prvu točku dnevnog reda imati će uvijek isto: Pregovore oko uspostave Hrvatske federalne jedinice u Bosni i Hercegovini.

---