Rušenje stereotipa i otkrivanje Hercegovine u novom svjetlu

U organizaciji Sveučilišta u Mostaru i Hrvatskog instituta za povijest iz Zagreba u Mostaru je jučer završen dvodnevni međunarodni znanstveni skup “Hum i Hercegovina kroz povijest”, na kojem je sudjelovalo oko 60 znanstvenika. Ovo je prvi takav skup o Hercegovini održan u poslijeratnoj BiH, a po nekima čak i u bivšoj Jugoslaviji. Skup je na argumentiran i znanstven način kroz znanstvene radove progovorio o nekim povijesnim pitanjima, pokazao što je Humska zemlja bila u prošlosti i što je Hercegovina danas, razotkrio neke stereotipe.

Sveučilišni profesori i znanstvenici iz Hrvatske, Srbije, Njemačke i Bosne i Hercegovine predstavili su radove o kulturnoj baštini, demografiji, religijskim prilikama, hercegovačkom identitetu i životu u Hercegovini od prapovijesti do danas. Oba dana skup je u mostarskom hotelu Ero bio izuzetno posjećen, tražilo se mjesto više. Uskoro će biti objavljen i zbornik s radovima svih sudionika ovog znanstvenog skupa.

Nedovoljno istražena povijest

Ovaj skup osvijetlio je nedovoljno istraženu povijest Hercegovine, jer Humska zemlja, odnosno historijska Hercegovina predstavlja koliko važan, toliko i nedovoljno istražen dio hrvatske, ali i povijesti drugih etničkih zajednica, odnosno nacija te otvorio neka pitanja. Jedna dimenzija ovog skupa je da se da naglasak na neka pitanja koja postoje kao realni društveni problemi, kaže nam Ivan Vukoja, koji je na skupu imao izlaganje “Mjesto i uloga Hercegovine u postdaytonskoj BiH”. Na jednoj razini to su problemi položaja Hercegovine unutar Bosne i Hercegovine, osobito njezinog položaja u odnosu prema Bosni i odnosu prema Sarajevu, a onda unutar toga i položaja Hrvata u BiH, ali ono što je zanimljivo je to da je ovaj skup potpuno otvoren za rane mogućnosti i opcije; on ne nudi neka konkretna rješenja, nego samo nastoji na stručan i argumentiran način ukazati koji su to problemi i kako bi se oni mogli ili trebali rješavati kroz neka povijesna iskustva koja smo imali na ovim područjima, jer današnje stanje ima puno sličnosti sa situacijama koje su se do sada pojavljivale u raznim epohama.

“Još jedan doprinos ovog skupa i promjena do koje će on dovesti, ja se nadam, je i to da će se potaknuti 'hercegovačko određenje', svojevrsni identitet, samosvijest Hercegovaca, ali na jedan način koji će izići iz stereotipiziranih okvira i autostereotipa koji Hercegovci sami o sebi stvaraju, a koji su vrlo često neutemeljeni. Na ovom skupu je ponuđeno jako puno podataka koji će onima koji taj pojam Hercegovac žele ispuniti stvarnim sadržajem, tu naći dovoljno materijala da mogu pronaći u povijesti Hercegovine ono čime se možemo i trebamo ponositi i što treba biti sadržaj našeg identiteta”, kazao nam je Vukoja.

Argumentima protiv stereotipa

Upravo o stereotipima o Hercegovcima jučer je govorio Nino Raspudić s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u radu pod nazivom “Stereotipi o Hercegovcima u javnom govoru u Republici Hrvatskoj: korijeni i funkcije”. “Gdje je zlo, potraži Hercegovinu”, citirao je Raspudić. Raspudić je argumentirano razotkrio nekoliko mitova vezanih za Hercegovce u Hrvatskoj, kazavši da je nekoliko razloga rezultiralo učvršćivanjem stereotipa o Hercegovcima “koji su primitivni, desničari, tradicionalisti, patrijarhalni, lopovi, snalažljivi, skloni nepotizmu, švercu i zločinu općenito”.
“Taj, dijelom i spontan refleks jednoga nezreloga društva, nespremnog da se suoči s vlastitim nesavršenostima i radi na njihovom otklanjanju, nego radije krivi druge i gradi svog 'orijentalca' kako bi zadržao iluziju o vlastitoj finoći, kasnije je od određenih političkih struktura prepoznat kao dnevnopolitički utrživ, pa je započelo njegovo medijsko i kulturalno poticanje i instrumentaliziranje”, kazao je Raspudić. Raspudić je podsjetio da je prostor Hercegovine, koji nazivaju “epska vukojebina” dao najveće lirske pjesnike srpske, hrvatske i bosanske književnosti: A. B. Šimića, A. Šantića i Maka Dizdara.

“Samoproglašeni zaštitnici 'pravog Zagreba' koji upravo Hercegovce prozivaju kao uništavače njihove urbane tradicije, zaboravljaju da bi se Zagrebačka škola crtanog filma slobodno mogla nazvati Hercegovačka škola crtanog filma budući da je njezin najistaknutiji predstavnik oskarovac Dušan Vukotić rođen u Bileći”, kazao je Raspudić, podsjetivši da je Bileća dala dva oskarovca - Karla Maldena i Danisa Tanovića, koji odatle vuče porijeklo. Nitko ne spominje ni da je doajen hrvatskog novinarstva Veselko Tenžera podrijetlom Hercegovac, kazao je Raspudić, a nasuprot tome, hercegovačko podrijetlo se napominje svakom našem zemljaku koji se “proslavi” primitivizmom i kriminalom.

“Kad je naš Marin Čilić osvojio Roland Garros, naslov nije bio 'Hercegovac osvojio Roland Garros', nego 'Hrvat osvojio Roland Garros'”, kazao je Raspudić, koji je upozorio da su i neki Hercegovci doprinijeli učvršćivanju stereotipa, ljudi koji odgovaraju tim stereotipima, a koji su se kao samoproglašeni glasnogovornici Hercegovine prečesto pojavljivali u svim hrvatskim medijima, pa se rijetko moglo vidjeti elokventnog i kultiviranog Hercegovca u medijima. Zaključak skupa je da je važno istraživati povijest, osvijetliti je, ukazati i otvoriti probleme sadašnjosti, znanstveno progovoriti o njima i otvoriti vrata prema boljoj budućnosti.