Povrćari u borbi za opstanak: Plaće uspjeh – udruživanje spas

Kad su prije više od tri desetljeća oformljeni čapljinski staklenici, danas tvrtka istog imena, bio je to posljednji tehnološki krik. Prednost je u startu zbog kurentnosti na zapadnoeuropskom tržištu, imalo cvijeće. Vlakom se iz Čapljine otpremalo u Muchen i druge njemačke gradove, a danas od cvijeća ni traga izgorjela hladnjača, 6,5 hektara staklenika sada je stara tehnologija, ali još uvijek zeleni. Orijaške paprike čija vegetacija će trajati dok bude tople jeseni ili isplativosti grijanja, svjedoče da prije tridesetak godina pristigli stručnjaci znaju svoj posao, ali…

„Proizvodimo isključivo povrće u staklenicima i na otvorenom, raspolažemo sa oko 13 hektara zemljišta koje se ne „hladi“ čim prođe sezona jednog sadimo novo i tako u krug. Kako poslujemo, teško kao i svi povrtlari, nema sredstava za kapitalna ulaganja, gradnju hladnjače, podizanje novih staklenika… radimo što možemo, a uspjehom smatram što smo u ovako teškoj sezoni, za 15-tak stalno zaposlenih i sezonske radnike uspjeli osigurati plaće“, rezimira ing. Augustin Rupčić direktor tvrtke Staklenici d. d.

U Staklenicima ističu da nije bilo bacanja povrća ovoga ljeta, što je bila sudbina brojnih južno-hercegovačkih povrtlara, a kao lijek za sadašnje nezavidno stanje direktor Rupčić, preporuča:


„Udruživanje je jedini izlaz. Razjedinjeni individualni proizvođači danas ne mogu ništa, jer ako u turnusu ne možeš osigurati tegljač robe, teško ćeš proći. Uz to na pijacu stigne nekoliko stotina proizvođača i svega nekoliko nakupaca, jasno je da će se oni dogovoriti, diktirati cijenu, pa proizvođači nemaju izbora. Udruživanje i ukrupnjavanje, jedini su izlazi“, podvlači ing. Rupčić.