Tržnica u Čapljini može prehraniti cijelu državu, i ta činjenica je već godinama evidentna. Imajući u vidu da se područje čapljinske općine, ali i susjednih općina Stolac, Neum, te Mostar, svrstavaju u područja s odličnim pretpostavkama za bavljenje poljoprivredom, idealno mjesto, koje je postalo svojevrsno čvorište i mjesto razmjena robe, informacija i poznanstava je upravo tržnica u Čapljini.
Inspekcijski nadzorNačelnik općine Čapljina dr. Smiljan Vidić u razgovoru za Dnevni list rekao nam je kako Općina Čapljina nema izravan doticaj s tržnicom, budući da tim objektom upravlja i gazduje zaklada “Kralj Tomislav”. “Lokalna vlast ima toliko utjecaja da smo nekada prisiljeni poslati inspekcijske službe koje moraju upozoravati kako se otpad i smeće ne bi bacalo i palilo, budući da se tržnica nalazi u neposrednoj blizini središta grada“, rekao nam je načelnik Vidić. Dakako, da takav odnos prodavača koji su svakodnevno na tržnici ne ide u prilog već poznatoj činjenici koja je proslavila Čapljinu još u bivšoj zajedničkoj državi kao najčistiji grad. Načelnik općine Čapljina smatra kako je tržnica u Čapljini višestruko korisna, te da ljudi koji se u tom području isključivo bave poljoprivrednom proizvodnjom ostaju privrženi održavanju tradicije u nastavku bavljenja proizvodnjom poljoprivrednih proizvoda.
Okosnica gospodarstva ”Dolaze tu ljudi i iz drugih općina, primjerice Stoca, Mostara, ali i općina istočne Hercegovine: Ljubinja, Trebinja, Nevesinja. Kupci dolaze iz cijele Hercegovine, Bosne te susjedne Republike Hrvatske. Mi smo ovdje na raskrižju putova i s pozicije načelnika općine neobično mi je važno da žitelji naše općine imaju gdje ponuditi i prodati svoje proizvode. Međutim, najgora moguća stvar koja se može dogoditi proizvođačima jest da se njihovi proizvodi ne kupuju i da ih moraju bacati“, rekao nam je načelnik Vidić. On je napomenuo kako bi i više instance vlasti, prvenstveno Županijsko i Federalno ministarstvo poljoprivrede, morali povesti računa o domaćoj poljoprivrednoj proizvodnji, te na neki način zaštititi proizvođače koji nikada nisu sigurni hoće li prodati ono što proizvedu.
“Stanje s poljoprivredom nije baš posloženo onako kako bismo mi htjeli, pa bi bilo poželjno da se u taj problem uključe i nadležne institucije s razine županije, entiteta pa i države BiH“, zaključio je dr. Vidić.