Subota, 01 Svibanj 2010 17:36
Tjedan u deset pitanja s legendranim glumcem Čapljincem Zdenkom Jelčićem:1. Gospodine Zdenko, pa gdje ste vi? Više vas nema nego što vas ima?
- Evo, sad sam tu. Već 23 godine živim u malom švicarskom mjestu Enbrachu kraj Züricha. Bavim se glumom.
Uglavnom u kazalištu. Snimam neke serije, filmove. Da, pogađate, obično zbog svoje specifične face glumim negativce i to Balkance, Moldavce... Zovu me “dobri duh filma” jer dovoljno je da se samo malo ‘zamračim’ i pola Švicarske je u strahu od posljedica istočnjačke provale barbara, Huna, Avara i Slavena.
2. U Zagreb ste došli na promociju svoje knjige “U traganju za izgubljenim narcisom”. Otkud knjiga, zašto narcis?
- Ja sam uvijek htio nešto pisati, a kako u tom nesretnom zanimanju glumca čovjek nikad nema vremena, iskoristio sam prvu prigodu kada sam bio slobodan. Zamolio me moj filmski producent da napišem scenarij, a na kraju mi se izmakao roman. Zašto narcis? Po slici Michelangela da Caravaggia "Narcis". To će shvatiti onaj tko pročita i posljednju stranicu.
3. S tim romanom javili ste se na natječaj WBZ-a za anonimce i dobili besplatno tiskanje knjige. Zvuči nevjerojatno?
- Da, ali je istinito. Znam mnoge izdavače i oni bi mi objavili što god poželim, ali htio sam da moje ime ne bude preporuka. Treba vidjeti stvarnu vrijednost onoga što sam napisao. Vrijednost rukopisa prepoznala je Julijana Matanović, koja je i urednica knjige.
4. Na promociji je rečeno da je to kriminalistički roman s autobiografskim primjesama. Krimi, ali bez krvi?
- I bez tučnjave, pucnjave, svađe, fizičkih obračuna. U romanu su svi dobri, raspoloženi, svi jedu, piju, svi su zdravi, opušteni... Jer to je način na koji ja shvaćam svijet. To je moj karakter. Ja mislim da je Bog jedan fini čovjek koji voli lijepo i ugodno živjeti.
5. Rekli ste da vam jako smeta što vidite namrgođene i zabrinute ljude po Zagrebu?
- Kad dolazim u Zagreb isključujem centar za ljutnju, jer znam da bi me u Švicarskoj razljutilo ono što je ovdje normalno. Kažem u šali da Hrvati nisu dobri katolici, jer svi su ljuti, a vjernik mora biti raspoložen, vedar. Sve ja to razumijem i Vladine mjere, ali zar ne možemo sebi ujutro reći: hajmo biti veseli, bez obzira na sve.
6. U kakvom ste stanju zateklli svoje prijatelje glumce?
- Malo su me iznenadili, ali neugodno. Jer iz moje glumačke ‘degeneracije’ ‘67. trojica su mrtvi, a ostalih petero nisu došli na promociju. No, došli su one koje sam pozvao. Imam autoritet časnog življenja, jer nikoga u životu nisam zaje...
7. Žale li vam se kako moraju “sapuničariti” da prežive?
- Da sam ovdje, i ja bih to radio. Ne treba se tog posla stidjeti, jer možda ćeš jednom u životu igrati kralja Leara, a u međuvremenu treba preživjeti.
8. Nisam mislio da se trebaju stidjeti. Snimate li vi nešto slično?
- Evo ja sam u Švicarskoj sada dogovorio s nizozemskom produkcijom posao od dva mjeseca snimanja 52 epizode sapunice. Mjesec u Zürichu, mjesec u Amsterdamu. Snimanje se završava 1.7. i ja do Nove godine ne moram ništa više raditi. Ne, na žalost ne mogu vam reći o kojoj je cifri riječ.
9. Mnogima ste ostali u pamćenju kao komandant Ljubo u ‘Kapelskim kresovima’. Po čemu se vi sjećate te uloge?
- Iako sam bio mlad i pomalo nespreman za tu veliku ulogu, pamtim je po dobrom. No, ja sam zapravo teatarski glumac i žao mi je što me ljudi ne pamte po ulogama u Dubrovačkom kazalištu. Za sebe volim reći da sam kao glumac autohton, autonoman i autentičan.
10. Kolege glumci kažu da su vas vodili sa sobom kao mamac za komade. Navodno imate neki magnet za ženske?
- Jesu, vodili su me. Nije to nikakav magnet nego ja sam dobar psiholog. Točno znam što žene misle, kada treba baciti udicu, kada pustiti ženu da priča. Muškarci se, recimo, boje lijepih i pametnih žena. Ja znam da nisam zgodan, a njima nitko ne prilazi. Bolje da vam ne pričam dalje...
2. U Zagreb ste došli na promociju svoje knjige “U traganju za izgubljenim narcisom”. Otkud knjiga, zašto narcis?
- Ja sam uvijek htio nešto pisati, a kako u tom nesretnom zanimanju glumca čovjek nikad nema vremena, iskoristio sam prvu prigodu kada sam bio slobodan. Zamolio me moj filmski producent da napišem scenarij, a na kraju mi se izmakao roman. Zašto narcis? Po slici Michelangela da Caravaggia "Narcis". To će shvatiti onaj tko pročita i posljednju stranicu.
3. S tim romanom javili ste se na natječaj WBZ-a za anonimce i dobili besplatno tiskanje knjige. Zvuči nevjerojatno?
- Da, ali je istinito. Znam mnoge izdavače i oni bi mi objavili što god poželim, ali htio sam da moje ime ne bude preporuka. Treba vidjeti stvarnu vrijednost onoga što sam napisao. Vrijednost rukopisa prepoznala je Julijana Matanović, koja je i urednica knjige.
4. Na promociji je rečeno da je to kriminalistički roman s autobiografskim primjesama. Krimi, ali bez krvi?
- I bez tučnjave, pucnjave, svađe, fizičkih obračuna. U romanu su svi dobri, raspoloženi, svi jedu, piju, svi su zdravi, opušteni... Jer to je način na koji ja shvaćam svijet. To je moj karakter. Ja mislim da je Bog jedan fini čovjek koji voli lijepo i ugodno živjeti.
5. Rekli ste da vam jako smeta što vidite namrgođene i zabrinute ljude po Zagrebu?
- Kad dolazim u Zagreb isključujem centar za ljutnju, jer znam da bi me u Švicarskoj razljutilo ono što je ovdje normalno. Kažem u šali da Hrvati nisu dobri katolici, jer svi su ljuti, a vjernik mora biti raspoložen, vedar. Sve ja to razumijem i Vladine mjere, ali zar ne možemo sebi ujutro reći: hajmo biti veseli, bez obzira na sve.
6. U kakvom ste stanju zateklli svoje prijatelje glumce?
- Malo su me iznenadili, ali neugodno. Jer iz moje glumačke ‘degeneracije’ ‘67. trojica su mrtvi, a ostalih petero nisu došli na promociju. No, došli su one koje sam pozvao. Imam autoritet časnog življenja, jer nikoga u životu nisam zaje...
7. Žale li vam se kako moraju “sapuničariti” da prežive?
- Da sam ovdje, i ja bih to radio. Ne treba se tog posla stidjeti, jer možda ćeš jednom u životu igrati kralja Leara, a u međuvremenu treba preživjeti.
8. Nisam mislio da se trebaju stidjeti. Snimate li vi nešto slično?
- Evo ja sam u Švicarskoj sada dogovorio s nizozemskom produkcijom posao od dva mjeseca snimanja 52 epizode sapunice. Mjesec u Zürichu, mjesec u Amsterdamu. Snimanje se završava 1.7. i ja do Nove godine ne moram ništa više raditi. Ne, na žalost ne mogu vam reći o kojoj je cifri riječ.
9. Mnogima ste ostali u pamćenju kao komandant Ljubo u ‘Kapelskim kresovima’. Po čemu se vi sjećate te uloge?
- Iako sam bio mlad i pomalo nespreman za tu veliku ulogu, pamtim je po dobrom. No, ja sam zapravo teatarski glumac i žao mi je što me ljudi ne pamte po ulogama u Dubrovačkom kazalištu. Za sebe volim reći da sam kao glumac autohton, autonoman i autentičan.
10. Kolege glumci kažu da su vas vodili sa sobom kao mamac za komade. Navodno imate neki magnet za ženske?
- Jesu, vodili su me. Nije to nikakav magnet nego ja sam dobar psiholog. Točno znam što žene misle, kada treba baciti udicu, kada pustiti ženu da priča. Muškarci se, recimo, boje lijepih i pametnih žena. Ja znam da nisam zgodan, a njima nitko ne prilazi. Bolje da vam ne pričam dalje...
Zlatko Šimić | Jutrnji list
Komentiranjem pristajete na Uvjete korištenja:
U komentarima je zabranjeno otvoreno vrijeđanje, bez obzira o kakvom je vrijeđanju riječ i na koga se odnosi. Ukoliko se ne slažete sa člankom ili nečijim mišljenjem slobodno to komentirajte, ali argumentirano i bez uvredljivih izraza.
Prilikom pisanja komentara pridržavajte se osnovnih pravila komuniciranja. Autori komentara prilikom pisanja moraju imati na umu da njihove IP adrese nisu zaštićene ni po kojoj osnovi i u skladu s tim trebaju paziti na sadržaj komentara za koji su sami odgovorni!
Korisničke komentare caportal.info u bilo kojem trenutku može ukloniti s portala bez prethodne najave.
Komentari su djelo i osobno mišljenje naših posjetitelja, caportal.info ni na koji način ne odgovara za njih, kao ni za eventualne reakcije.